U mjestu Tučepi postoji nekoliko lokacija građevina sa ziđem građenim od velikih dimenzija kamenih blokova. Za vrstu građevinskog materijala takvih zdanja u stručnoj literaturi koristi se naziv „megalitsko ziđe“. Megalit je riječ grčkog podrijetla i tvorba je od dvije zasebne riječi, mega- + -lit (starogrčki μέγας (mégas, ”ogroman, velik”) + λίθος (líthos, ”stijena”).
Petar Skok u „Etimologijskom rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika” navodi slijedeće: „Lít... ...gen. -i f (m prema Vuku)… …»1° hrid, stijena, f npr. visoka lit… …Deminutiv na –ica, litica f (Vuk) »1° isto što lit… …Možda od gr. λίθος »kamen«. …u učenim terminima λίθος ulazi u složenice kao… …megalit, litograf, litografija, litografirati.” Robert Beekes, u svom „Etymological Dictionary of Greek“ navodi da etimologija riječi λίθος nije objašnjena. U suštini, „mega“ je distorzirana sanskrtska riječ maha, a što se prevodi na naš jezik kao velik, moćan.
Iako je opće uvriježeno da riječ litica potječe od grčkog „lithos”, sam Skok je podrijetlo iste ostavio otvoreno. Osobnog sam uvjerenja da je riječ lit, litica te izvedenice iz iste - ljut, ljutež predgrčkog karaktera; no, kad govorimo o predgrčkom karakteru neke riječi, to se odnosi na vremenski a ne geografski period. Ljut i ljutež relativno su česti toponimi koji se pojavljuju u zaleđu Makarskog primorja.
O tome treba li koristiti termin megalitska gradnja ili kiklopska, odlično je objasnila Helena Tomas u svom djelu „O Kiklopima i kiklopskoj gradnji”:
„Pri definiranju kiklopske gradnje treba naglasiti bitnu razliku između kiklopskih i drugih megalitskih zdanja. Kako se kod kiklopske gradnje uglavnom primjenjuju goleme gromade kamena, kiklopsko je zdanje megalitsko......ali nije svako megalitsko zdanje kiklopsko. Termin ‘kiklopski’ skovan je u kontekstu mikenske civilizacije i čisto mikenskih građevina... …Držim stoga da je pogrešno primijeniti termin ‘kiklopski’ na građevine i arheološke kontekste koji s brončanodobnom, tj. mikenskom Grčkom nemaju veze. …princip gradnje kiklopskoga zida ima opće odrednice prethistorijskih zidina (dva lica zida od krupnijeg kamena s ispunom od sitnijega kamenja i zemlje... ...Da bi se izbjegle pogrešne konotacije, smatram da se termin ‘kiklopski’ ne bi smio rabiti u arheološki neodgovarajućim kontekstima i da je bolje primjenjivati opći termin ‘megalitski’“.
U podbiokovskom dijelu naselja Tučepa, točnije na prostoru sto pedeset metara istočno od Tolića kuća, ili osamdesetak metara od ostataka crkvice svetog Martina, nalaze se vrlo dobro očuvani ostatci arhitektonskog megalitskog kompleksa iz nepoznatog perioda prapovijesne epohe.
Takvih arhitektonskih tvorbi ima na još dva mjesta na ovom malom potezu, odmah uz Tolića kuće, s istočne strane i podno iste – današnji markirani put prelazi preko njenih ostataka – kao i u samoj Tolića kući. Drugi položaj nalazi se nekih 350 metara sjeverozapadno od prvospomenutog, ili 300 metara sjeverno s blagim otklonom prema zapadu od Tolića kuća.
Nepisano je pravilo i logički je povijesni slijed da što su tvorbe kamenom starije, građene su od većih blokova. Uz već spomenuta tri arhitektonska kompleksa, na nekim mjestima po Gornjim Tučepima, bilo da je riječ o podzidima terasa ili o zidovima uz komunikacije, nailazimo na oveće gromade kamenja. Ovo je najbolje očuvan arhitektonski kompleks prapovijesne naravi u Tučepima. Riječ je o kompleksu od najmanje dvije kuće, moguće je da je riječ i o tri te o jednom gumnu.
Do kompleksa vodi poprilično širok put koji vodi od Tolića kuće uz liticu, prolazi se pored ostataka crkvice sv. Martina te se nastavlja skoro do samih litica; tu se zakrivljeno lomi prema jugoistoku i nekih pedesetak metara nas dijeli od predmetnih kuća. Riječ je o vrlo kvalitetno izvedenom kompleksu (sl. 1): par metara široki prostor/ulica koji dijeli ove dvije kuće od zida s južne strane (sl. 2). Prostor između zida i kuća je popločan.
Kao i kod prve spomenute kuće u ovom tekstu, i ovdje je riječ o estetski lijepo izvedenom donjem sloju zdanja – prvi jasno vidljivi red kamenja a na kojeg se okomito naslojavaju ostali, prividno počiva na nizu blokova, koji su „utopljeni” u zemlju.
Unutrašnje lice zida također je izrađeno u istoj megalitskoj tehnici. Zid veće kuće je debljine 160 cm, dok je zid manje nešto uži. Očigledno je da su ljudi tog doba znali kako riješiti problem zimske hladnoće i ljetne vrućine – debelim slojem izolacije. Kod veće kuće na bočnim zidovima očituje se stepeničasto uvlačenje gornjeg dijela zida, nekih dva metra od poda. Ostaci treće kuće(?) nalaze se jugozapadno od istih, ili južno od gumna.
Na zračnom snimku (sl. 3), najveća kuća nalazi se od sredine desno, gotovo cijelim dijelom prekrivena krošnjom drveta, s njezine lijeve strane nalazi se manja, a poviše manje kuće, s drvetom u sredini, nalazi se gumno; poviše istog, nalazi se put za Mali Vrv. Nekih 350 metara sjeverno od Tolića kuća, ili četiristotinjak metara zračne linije od vrha Grada, na prostoru poznatom pod nazivom Brisovica, smješten je drugi kompleks sa kućama od kojih neke barem tehnikom izvedbe datiraju iz prapovijesti.
Kao i kod prethodnih, i ovdje su dobrim dijelom megalitne strukture ziđa kuća očuvane (sl. 4). Zidovi kuća nisu toliko debeli kao kod kuća u kompleksu istočno od Tolića, no i dalje im je debljina impozantna. I ovdje se radi o zidovima s vanjskim i unutarnjim licem. Zaraslost u grmlje i drveće nije rezultiralo kvalitetnim fotografijama. Na jednoj se očituje kasnija imitacija istim stilom gradnje. I u ovom kompleksu se nalazi gumno.
Nedaleko kompleksa, s njegove zapadne strane, točnije nad padinama brdašca zapadno od kompleksa, podignut je zid, čini se ne kao potpornji (protuerozivni), već s nekom drugom namjenom. Inače, uz put od svete Kate do Tolića kuće, s obje strane se uočavaju megalitske strukture ziđa. I ove zidane strukture su se, vjerojatno, s vremenom obrušavale, no iste su i popravljane to jest nadograđivane kamenjem manjih dimenzija.
Megaliti se javljaju i kao protuerozivno ziđe terasa s obradivom zemljom, te ovakvih primjera doista imamo mnogo u Tučepima. Na položaju Dračevice, neposredno uz ulaz u kompleks crkve svetog Jurja, točnije s lijeve i desne strane ulaza u isti, nalaze se dva nadgrobna sanduka, no u uspravnom položaju, te iz daljine odaju privid stećaka sljemenjaka. I sanduci i stećci sljemenjaci svojom izvedbom također spadaju pod kategoriju megalita. Uvriježeno je mišljenje stručnjaka da su stećci (u svim svojim izvedbama – sljemenjaci, sanduci, ploče) srednjevjekovnog podrijetla.
O njihovom pravom podrijetlu bavit ćemo se u slijedećem pisanju.
FOTOGALERIJA
