Biokovo je puno mjesta za koja znaju tek planinari i oni koji su nekada živjeli od planine. Jedno od njih su Topića staje, smještene visoko iznad Baške Vode, među golemim kamenim liticama koje okružuju malu zelenu zaravan. Fotografije ovog neobičnog lokaliteta još davno su privukle pozornost na Facebook objavi stranici Absolute Biokovo Challenge, gdje je prizor uspoređen s Machu Picchuom, poznatim lokalitetom u Peruu. Iako je riječ samo o usporedbi izgleda krajolika, pogled na kamene stijene i zelenu površinu između njih doista je poseban.
Na prostoru Topića staja nalaze se ostaci suhozidnih građevina i nekadašnjeg korištenja planinskog zemljišta, a posebno je zanimljiva lokva s vodom. U okolnim stijenama nalaze se i kamenice, prirodne ili uređene udubine koje su u krškom krajoliku bile dragocjene za prikupljanje vode. Upravo je voda bila jedan od najvažnijih uvjeta za život na Biokovu. Danas planinu uglavnom promatramo kao mjesto planinarenja, rekreacije i izleta, no za generacije stanovnika Makarskog primorja ona je bila prostor svakodnevnog rada.
Na njezinim padinama i u planinskim dolcima ljudi su stoljećima čuvali ovce i koze, obrađivali male površine zemlje i gradili staje u kojima su boravili tijekom sezonske ispaše. Za pristup takvim mjestima uređivali su putove, a svaku pogodnu površinu nastojali su iskoristiti.
Topića staje, na području Topola iznad Baške Vode, samo su jedan od brojnih nekadašnjih pastirskih stanova na Biokovu. Tijekom ljetnih mjeseci ljudi su ondje boravili zajedno sa stokom, koristeći planinske pašnjake na kojima je bilo dovoljno trave za ispašu. Dok bi u podnožju Biokova trava zbog vrućine i suše već tijekom lipnja presušila, na većim nadmorskim visinama zadržavala se znatno dulje. Upravo je zato sezonski odlazak na planinu bio važan dio života i gospodarstva stanovnika podbiokovskih sela.
O nekadašnjim biokovskim pastirskim naseljima pisao je i Stjepan Roglić, oslanjajući se na vlastita iskustva, svjedočanstva starijih stanovnika i povijesna istraživanja. Njegovi zapisi opisuju jednostavne kamene nastambe, torove i život koji je zahtijevao mnogo rada i snalažljivosti. Topića staje pripadaju toj gotovo zaboravljenoj slici Biokova. Iako danas djeluju kao osamljena zelena oaza među stijenama, nekada su ovakva mjesta imala sasvim praktičnu ulogu u životu stanovnika podbiokovskih sela.
Zanimanje za lokalitet izazvala je i fotografija koju je u komentaru objave podijelila Nina Divić. Za razliku od sunčanih prizora kamenih litica, njezina fotografija prikazuje lokvu i okolne stijene obavijene maglom, otkrivajući potpuno drukčije lice istoga područja. Topića staje podsjećaju i na bogatu suhozidnu baštinu Biokova. Kameni zidovi, stari pastirski putovi i ostaci nastambi svjedoče o vremenu kada su ljudi živjeli u neposrednoj povezanosti s planinom, koristeći njezine ograničene prirodne resurse.
Danas su takva mjesta sve manje poznata, a tragovi nekadašnjeg života postupno nestaju pod utjecajem vremena i vegetacije. Njihovo očuvanje nije važno samo zbog zanimljivih krajolika nego i zbog povijesti stanovnika Makarske rivijere. Fotografije Topića staja još su jedan podsjetnik da Biokovo, osim poznatih vrhova i vidikovaca, čuva i brojne manje poznate lokalitete koji pričaju priču o životu naših predaka