Mišin ispraćaj sam gledala na TV-u u dahu i baš mi je bio lip i dostojanstven. Ja sam inače bila Mišin fan pa nikako nisam objektivna za pisati o ovoj stvari, ali eto, ipak ću pisati jer mi se ne šuti.
Javili su se neki, inače sve moralne vertikale što su prije radile po državnim televizijama, i nije im smetalo tada što bi predugi Dnevnik bio pun hvale za aktualnog predsjednika, a sada im smeta što je ispraćaj čovika šta je proda najviše zlatnih ploča ikada zauzeo previše medijskog prostora.
Reći će neki: pa imate daljinski, pa promijenite program ako vam se ne sviđa. Ali gle čuda, i na ostalim programima što nisu državni nego privatni isto je bio Mišin ispraćaj. Eto, kad je i privatnim kanalima, gdje je vrijeme novac - doslovce - više isplativ i gledan bio ispraćaj nego reklame i turske serije.
Znači, narod to voli, a glas naroda je uvijek broj jedan u svim demokratskim zemljama.
Kako neće volit takvi ispraćaj u zemlji gdje se i obični sprovodi slave uz obilno prejedanje. Sićam se kad mi je dide umro da su se neki šta su čuvali mrtvaca ponapijali. Srećom je taj običaj izbačen odavno.
Smeta sigurno mnogima šta su Split i Hajduk organizirali ispraćaj - kao, umro je i Kićo pa mu niko nije ništa organizira. Pa ko im je smeta u Slavoniji organizirat trodnevni kirvaj za ispraćaj - barem Slavonci to znaju.
Onda da su kao tih par dana Split i Poljud terorizirali cilu Hrvatsku. A to šta nas Dalmoše teroriziraju cili život na javnoj TV sa zagrebačkim krivim naglascima, dici sinkroniziraju crtane, uvik je neki lini galeb Dalmatinac, a neki pametnjaković Zagorac. I da ne govorimo sve ostalo, ovo mi je prvo palo na pamet.
Al' bio je i sam državni vrh na ispraćaju – sam premijer je dao svoj blagoslov i sidio uz ucviljenu udovicu. Sidio je jer zna da je narodu najbitnije dati kruha i igara, ako već ne može kruha, dat će im igara.
Mišo je inače bio samodopadan lik i sigurno bi mu se svidio ovakav ispraćaj pa bi u svojoj maniri sigurno reka:
Ja sam i mrtav napunio Poljud.