Studenci su danas bili mjesto posebnog vjerskog slavlja. U prepunoj crkvi svetog Ilije okupili su se brojni vjernici kako bi sudjelovali u svečanom prijenosu slike Čudotvorne Gospe Sinjske, dara Samostana i Svetišta Gospe Sinjske, koja je potom trajno postavljena u kapelicu iz 1892. godine na Franjevačkom trgu. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je fra Marinko Vukman, gvardijan Franjevačkog samostana u Sinju, rektor Papinske manje bazilike i čuvar Svetišta Gospe Sinjske. Misnom slavlju prethodila je molitva krunice Blaženoj Djevici Mariji, na posljednji dan listopadskih pobožnosti.
Posebno emotivna bila je propovijed posvećena ljubavi Studenčana prema Gospi Sinjskoj i dubokoj duhovnoj povezanosti Sinja i Studenaca. Stoljetna pobožnost, koju su generacije stanovnika prenosile svojim potomcima, danas je dobila novi izraz kroz dar sinjskog svetišta. U svečanosti su sudjelovali i članovi Viteškog alkarskog društva iz Sinja. Alkar i alkarski momak sudjelovali su u svečanoj pratnji i prijenosu slike, koja je potom postavljena u svoju kapelicu, gdje će ubuduće biti trajno izložena na čašćenje i pobožnost vjernika.
Riječ je o replici slike Čudotvorne Gospe Sinjske i njezina raskošnog srebrnog okvira. Prema informacijama koje su prenesene tijekom današnjeg slavlja, jednak primjerak posjeduje jedino još Papa. Današnje slavlje ima i posebno povijesno značenje. Kapelica u središtu Studenaca smatra se jednom od najstarijih poznatih kapelica posvećenih Gospi Sinjskoj izvan samoga Sinja, a iza njezina nastanka stoji zanimljiva obiteljska priča koja seže u kraj 19. stoljeća.
Tu je priču, koristeći obiteljsku predaju, arhiv obitelji Bilić Džakula i župni arhiv svetog Ilije, zapisala Ivana Babić, potomkinja obitelji koja je kapelicu podigla 1892. godine. Kapelicu je kao zavjetnu obiteljsku kapelu dao sagraditi Josip Bilić Džakula (1867. – 1923.), ugledni Studenčanin, učitelj, trgovac i sudionik javnog i crkvenog života mjesta. Nakon završene pučke škole u Studencima obrazovanje je nastavio u Građanskoj školi u Makarskoj, gimnaziji u Splitu te Učiteljskoj školi u Arbanasima kraj Zadra, koju je završio 1885. godine. Kratko je radio kao učitelj u rodnom mjestu, a zatim se posvetio gospodarstvu, trgovini, književnosti i društvenom djelovanju.
Bio je aktivan i u životu župe svetog Ilije, gdje je obnašao službu župana Bratovštine Presvetoga Sakramenta. Njegova supruga Marija Vrsalović Viskovi (1874. – 1906.) potjecala je iz Povalja na otoku Braču, iz obitelji duboko povezane s crkvenim životom. Među njezinim srodnicima bilo je više svećenika i redovnica, uključujući don Matu Vrsalovića Kekova, don Ivana i don Zdravka Ostojića Knežića te redovnice sestru Dobrilu Ostojić Knežić i sestru Franku Vrsalović Kekovu.
Nakon Marijine prerane smrti upravo je njezina teta, sestra Franka, preuzela brigu o maloljetnoj djeci obitelji Bilić Džakula. U takvom obiteljskom ozračju Josip i Marija odlučili su 1892. godine podići kapelicu Gospi Sinjskoj, kao zavjetni znak zahvalnosti, vjere i pouzdanja u njezin zagovor.
Izvorna kamena kapelica bila je ugrađena u kut grobljanskog zida, na spoju njegova istočnog i južnog dijela. Dimenzija svega 173 puta 173 centimetra, imala je dvostrešni krov prekriven kamenim pločama, dok je unutrašnjost bila oblikovana kupolastim svodom oslikanim zvjezdanim nebom, simbolom Marije kao Kraljice neba.
U kapelici se nalazila slika Gospe Sinjske, prethodno blagoslovljena u sinjskom svetištu, a uz nju i drvena kutija za milodare, poznata kao lemozarij. Na dijelovima grobljanskog zida nekoć su stajala i četiri monumentalna kamena kipa anđela, uklonjena nakon Drugoga svjetskog rata. Prvotna slika s vremenom je pretrpjela znatna oštećenja zbog vremenskih neprilika. Zahvaljujući povezanosti obitelji Bilić Džakula sa sinjskim franjevcima, 1986. godine darovana je nova slika koju su blagoslovili franjevci iz Sinja.
U tome su posebnu ulogu imali fra Mario Stipić, tadašnji urednik časopisa Gospa Sinjska, te Josipov unuk Zvonimir Bilić, čime je i nova generacija obitelji nastavila čuvati povezanost Studenaca sa sinjskim svetištem.
Tijekom kasnijeg uređenja Franjevačkog trga i grobljanskog zida, u vrijeme župnikovanja fra Frane Bilokapića, kapelica je neznatno premještena, ali je zadržala svoje izvorne dimenzije i osnovni oblik. Postavljeni su novi krov i mramorni pod, a sačuvana su izvorna kovana srebrna vrata na kojima se i danas može vidjeti godina 1892.
U Studencima se čuva i stara narodna predaja prema kojoj se slika Gospe Sinjske, na putu iz Rame prema Sinju, zaustavila u zaseoku Musinac. Prema predaji, slika je ondje prenoćila, a tom je prigodom služena sveta misa na mjestu koje danas pripada obitelji Cikojević Jukić. Taj događaj u poetskom je obliku zabilježio fra Ante Cikojević u spjevu Cetinska ruža, još jednom svjedočanstvu duhovne povezanosti Studenaca, Rame i Sinja.
Kako ističu iz Župe svetog Ilije proroka, kapelica Gospe Sinjske nije samo spomenik jednoj obitelji ili jednom vremenu, nego trajni znak stoljetne pobožnosti studenačkog naroda.
Današnjim svečanim prijenosom slike, uz brojne vjernike i sudjelovanje članova Viteškog alkarskog društva, nastavljena je tradicija koju je obitelj Bilić Džakula započela prije 134 godine. Slika Čudotvorne Gospe Sinjske od danas ima svoje trajno mjesto u povijesnoj kapelici u središtu Studenaca.
FOTOGALERIJA
VIDEO