Kada je Milan Mladenović kao dijete pozirao s ujakom Martinom Puharićem u rodnom selu svoje majke podno Biokova, nije ni slutio da će dvadesetak godina kasnije postati predvodnik Novog vala u Jugoslaviji, da će generacije odrastati uz pjesme EKV-a, a pola stoljeća kasnije u Makarskoj se održavati festival njemu u čast.
Milan dosta sliči svom ujaku Martinu, kojeg se i ja živo sjećam i koji je bio dobri duh Puharića. I meni bi ko djetetu dopustio da ponekad uzjašem na njegovu magarcu, koji mu je cijeli život bio glavno prijevozno sredstvo jer nije posjedovao ni vozačku dozvolu ni automobil, a bakino selo Batinići, u kojem sam redovito obitavala, bilo mu je usput.
Barba Martin bi na svom putu redovito zastao kod bakine mi kuće. Mi dica bismo pomazila magare ili mu dala šećera, a ćaća bi skupljao suvu balegu za magarcem pa bi kasnije njome zadimljavao pčele. Milana, nažalost, nisam upoznala, ali mi otac priča da se znao družiti s njime ili poslušati koju Milanovu pjesmu na gitari, koju bi redovito ponio sa sobom dok bi liti dolazio na ferije u Makarsku.
Tek prije nekoliko godina grad podno Biokova počeo je više cijeniti Milanovu ostavštinu pa se preko festivala Modro i zeleno, koji se krajem rujna već četvrtu godinu zaredom održava u Makarskoj, i u široj regiji saznalo za Milana i njegovu povezanost s Makarskom.
Na poluotoku Osejavi napravljen je spomenik Krug kao hommage Milanovoj najpoznatijoj pjesmi. Je li Krug dovoljan ili bi pak Mladenović mogao dobiti i koju ulicu pa da postanemo četvrti grad koji bi imenovao ulicu po Milanu Mladenoviću, uz Zagreb, Beograd i Podgoricu? Jer ipak, kada imenuješ ulicu po nekom velikanu, a Milan je to zasigurno bio, nema veće časti. Generacije će odrastati, pisma će stizati, prolaznici prolaziti njegovom ulicom.
Da je malo više sluha za kulturu cijele godine, a ne samo oko festivala Modro i zeleno, moglo bi se u toj Milanovoj ulici još štošta napraviti. Po zidovima ovješati slike EKV-a iz najslavnijih dana, a u nekom kutku staviti i slušalice kojima bi prolaznici i gosti mogli poslušati njihove najveće hitove.
Pa bi ulica mogla postati i turistički zanimljiva. Neki lokalni ugostitelj mogao bi u njoj otvoriti objekt u maniri slavnog makarskog Rokija pa da dobijemo i drugi rock kafić u gradu. Moglo bi se svašta jer Milan je figura koja dan-danas živi preko svojih pjesama, pa ako nema mjesta u gradu za njegovu ulicu, onda makar u majčinom mu selu Puharići, gdje je proveo sretna djetinjstva i bezbrižnu mladost.