Ovog puta ćemo se baviti toponimima i prezimenima s mat- i rad- osnovom. Kao i za toponime i prezimena s bab-/pap- osnovom te njihovim varijantama, i za ovu skupinu ne znamo što joj je osnovica, no poredbenim metodama da se pretpostaviti i da je za ovu grupu također podloga naziv kultnog bića.
Tom logikom u grupu toponima s mat- osnovom spada oveći broj kako ojkonima, tako i oronima i hidronima. Među nazive naselja tu spadaju Imotski, Imotica (Dubrovačka županija), te vrlo vjerojatno i Metković iz našeg okruga; Matak (zaseok na Velebitu), Metul (antički naziv Metulum, Lika), Metulje (Slovenija), Medun (antički naziv Meteon, Crna Gora); u ovu grupu spadaju i naselja čija je osnova najčešće prezime naših prostora – mat- osnova – riječ je o prezimenu Matići, a tako nazivlje za naselja/zaseoke pratimo od Slovenije do Kosova.
Vrlo česti toponim jest i Matica, a pratimo ga preko naziva rijeka te oronima to jest naziva vrhova. Ovo je bitan podatak – da za oronime i hidronime imamo istovjetan ili sličan naziv – jer na taj način možemo shvatiti da je riječ vjerojatno o kultnoj podlozi ovog nazivlja.
Tako taj naziv Matica pratimo s obje strane Neretve – sa zapadne strane, Matica rijeka, koja nastavlja tok rijeke Vrljike, te Matica kod Vrgorca, dok se s istočne strane Neretve nalazi rijeka Mislina koja se u svom srednjem toku naziva Matica (Prunjak u donjem dijelu toka). Kao naziv za rijeku pratimo je i u Crnoj Gori, gdje se javlja i pod nazivom Sitnica, a ulijeva se u Moraču, nekih dvadesetak kilometara od Podgorice.
Matica, kao što je rečeno, javlja se i na vrhovima gora, na primjer s istočne strane naselja Vidonje (Klek), te u varijanti Matokit – kod Vrgorca, dok na Hvaru imamo isti toponim samo drugačijeg zapisa – Motokit. U Sloveniji se javlja varijanta Metulov Vrh, u općini Mislinja. Interesantan je veza između toponima Mislinja i Metulovog Vrha, kao i već spomenute rijeke Misline i njenog naziva u srednjem toku – Matica. Toponimi s m-s-l osnovom također vjerojatno ukazuju na neki kultni čin.
Interesantan je naziv grada Metkovića. U tu kategoriju spadaju i naselja, zaseoci Matkovići, koje također bilježimo na širem prostoru zapadnog dijela Balkana; na bližem prostoru bilježimo Matkoviće u imotskoj krajini i Matkoviće u vrgorskoj krajini.
Vjerojatno je dolazilo do redukcije starijeg naziva (Metak, Matak -> Medak). Stoga u ovu grupu imamo i prezime koje na prvi pogled odaje vezu s medvjedom, međutim, prostornim rasporedom ovog toponima (Medakova vala podno uzvisine s nazivom Gradina u Istri, poviše Limskog kanala) shvaćamo da je vjerojatno ovdje riječ o toponimu koji spada u kategoriju mat-.
Ovdje također spada i toponim Medakova glavica (BiH, sjeverno od Bihaća), a nekih dva kilometra jugoistočno se nalazi drugi vrh naziva Mutina glavica. U okolici naselja Medak u Lici nalazi se nekoliko prapovijesnih gradina na vrhovima.
Da li se iza toponima s mat- osnovom i onim koji iz iste proizlaze krije ilirski bog Medaur? O ovom božanstvu imamo vrlo oskudne informacije, no znamo da je bio zaštitnik grada Risiniuma (današnji Risan, Crna Gora), te da su ilirski vojnici u službi rimske okupatorske vojske podigli hram istome božanstvu prilikom službovanja u Numidiji, sjevernoj Africi.
Prikazivan je kao konjanik koji drži u ruci koplje. Dio istraživača ga smatra bogom rata, a neki ga smatraju bogom medicine. S obzirom da je isti prikazivan na konju, te da se smatra bogom rata, držim da je riječ o Vidu, vrhovnom božanstvu Ilira a kojeg, čini se, pratimo preko različitih imena.
Prezimena koja su vjerojatno proizašla iz ovog toponima su: Matić, Mataga, Mataruga, Mateljak, Matas/ović, Matković, Matavulj, Matun, Matutinović, Matulj, Matuško, Medak i td.
Drugo „ilirsko božanstvo“ koje vjerojatno također upućuje na toponimsku ostavštinu, a time i ostavštinu prezimena, jest Redon. Za ovo božanstvo se drži da je bilo u uskoj vezi s morem ili da je bio zaštitnik putnika i pomoraca, nešto kao danas sveti Nikola. Nađeni su novci s imenom Redona kod Daorsona, kod Lješa, Skadra te kod Drača.
Bilježimo prezimena koja nastaju toponimskom osnovom iz kojih se kasnije razvijaju zaseoci ili čitava sela, pa bilježimo slijedeća prezimena/zaseoke/sela – Radalj, Radaljac, Rudelj, Rudež, Rudan/ović, Radelj/ić/ević, Radul, Radulović, Radulj i mnoga druga.
Interesantno je prezime Radelj, to jest toponimska osnova istog; javlja se kao vrh (kod Kleka, Dubrovačko-neretvanska županija i u Austriji) te kao otočić sjeverno od Murtera. Kao oronim također se javlja u varijanti Radimlja na tromeđi Stoca, Ljubinja i Todorića (BiH), te kao rijeka (ulijeva se u Bregavu kod Stoca).
S obzirom da imamo mnoštvo toponima koji u sebi imaju rd- osnovu, pretpostavljam da je većina tih toponima, kao i većina prezimena s istom ili sličnom osnovom, direktno ili indirektno vezana za ovo kultno ime Redona.
Čini se da je kult „ilirskog“ Vida usko vezan uz kult „tračkog konjanika“, to jest ta dva „božanstva“ po svemu sudeći, predstavljaju jednu te istu kultnu osobu, koja se javlja pod različitim imenima – Vid, Redon, Medaur, Sabazije. Stoga je bitnije kulturu sagledavati preko duhovnih aspekata nego preko materijalnih: slika nekog kulturnog područja postaje znatno šira, unisonija.