Na nekoliko koraka od mora, na području Općine Gradac, i dalje propada devet nekadašnjih hotela i radničkih odmarališta. Do nedavno ih je bilo deset, no jedno je, nakon dogovora s Gradom Mostarom, prodano i uskoro kreće njegovo rušenje i gradnja novog objekta.
Ostali objekti, koji su nekada služili kao odmarališta za radnike iz republika bivše države, danas su zapuštene i opasne ruševine. Predstavljaju sigurnosni rizik za prolaznike, nagrđuju prostor i godinama stoje kao prepreka ozbiljnijem investicijskom zamahu u tom dijelu rivijere.
Na problem je upozorio načelnik Općine Gradac Matko Burić, koji ističe da je riječ o sukcesijskoj imovini i neriješenim međudržavnim odnosima.
Zbog neriješenih odnosa iz bivše države ta su odmarališta danas ruševine. Gleda se reciprocitet, tko ima kakvu imovinu u BiH, ali sve se svodi na političku volju. Ne može se 35 godina nakon uredbe o zabrani raspolaganja ne sastaviti povjerenstvo i riješiti pitanje, rekao je Matko Burić.
Prema njegovim riječima, dogovor s Gradom Mostarom pokazuje da rješenje postoji kada postoji i odluka.
Uspjeli smo s Gradom Mostarom riješiti njihov objekt. Pomogli smo im da se uknjiže, a oni su ga prodali. Nakon ljeta investitori planiraju rušenje i gradnju novog sadržaja. Pozdravljam tu odluku jer je to iskorak. Sada više nemamo deset nego devet takvih objekata, kazao je Matko Burić.
Ostali objekti i dalje čekaju rasplet. Burić smatra da bi se Vlada Republike Hrvatske trebala snažnije uključiti u rješavanje tog pitanja.
Ti se objekti nalaze na području Republike Hrvatske, nisu ni u BiH ni u Keniji. Propadaju, a mogli bi bez problema generirati dobit i općini i državi kroz poreze, boravišnu pristojbu i nova radna mjesta. Ako se već ne rješavaju, samo da ih nema bilo bi bolje nego da predstavljaju opasnost za ljude, istaknuo je Matko Burić.
Općina Gradac već sada bilježi snažne turističke brojke, više od milijun noćenja. Prema procjenama, s aktivnim kapacitetima nekadašnjih odmarališta samo mjesto Gradac bi premašio 600 tisuća noćenja godišnje.
Problem vuče korijene iz 1991. godine, kada je donesena odluka o zabrani raspolaganja nekretninama na području Republike Hrvatske. Za potpunu aktivaciju tih nekretnina potrebno je međudržavno riješiti pitanje sukcesijske imovine, što se, kako upozoravaju iz Općine, ne događa već 35 godina.
U međuvremenu su odrasle generacije koje se više ni ne sjećaju kako su ta odmarališta izgledala u funkciji. Pamte samo derutne zidove uz more, na izuzetnim lokacijama koje bi u drugačijim okolnostima odavno bile turistički resurs.