Ne, ne tražim da mi vratite vrijeme! Da mi podarite još jedan sat, ili da uru ukinete. Nisam ljut niti radostan što ću u nedjelju, 25. listopada, imati 60 minuta više u krevetu. U ovim godinama bio bih budan i bez tih vaših zimskih i ljetnih varijanti igranja s urama i minutama.
Samo tražim da mi vratite kazaljke! Kada u ovo produženo nedjeljno jutro počnem da štimam vekere, s tugom u srcu ponovo ću skužiti da u cijeloj cijelcatoj kući nemam nijedan časovnik s najobičnijim kazaljkama. Sve sama digitalija do digitalije. Nema više gušta, meraka, osjećaja da si kreator vremena u svom domu kada važno, kao gospodar tvojih meridijana i paralela, pomičeš kazaljku gdje joj je, recimo, od ovog posljednjeg vikenda listopada, tmurnog jutra, mjesto.
Koji je gušt samo stisnuti dugme da svjetlucava cifra preskoči na neko drugo vrijeme? Šezdeset minuta naprijed ili nazad donijet će ti hladna moderna kutija, uređaj što nas je odvojio od najljepših dana prohujalog vremena koje samo kazaljke i ono tik-tak-tik-tak mogu vratiti.
Tada si znao da živiš i da vrijeme teče. Znao si da ćeš biti sretan i tužan uz tik-tak i kazaljke što uporno grabe u krug. Bio si još radosniji kada si trebao nježno navijati opruge i federe časovnika da ure i kazaljke ne bi stale. Nije to bilo kao danas. Samo uključi u struju ili promijeni baterije i ode vrijeme, a da se niti pitaš niti miješaš. O tvom vremenu, o prolasku života odlučuju neki tihi manji ili veći ekrani što ti prijeteći svijetle u teškim i lakim noćima.
Ni radosna tišina, ni napeta praznina nisu više iste bez onog tik-tak-tik-tak.
A tek kada tome dodaš i vlastoručno pomicanje kazaljki, životna storija je u potpunosti zaokružena.
To mi fali, to me rastužuje svakog ovog zimskog ili ljetnog podešavanja u bilo kojoj vremenskoj zoni. I taman kada se naviknem da sam zauvijek izgubio drage kazaljke i ono tik-tak-tik-tak uz koje sam sretno rastao i stasao, dođe naredba sat nazad, sat naprijed.
I sada mi se to čini kao da je bilo uvod u ove neke zaraze, vakcine, čipovanja. Život po komandi. Upravo zbog toga španjolski premijer Pedro Sánchez želi stati na kraj pomicanju sata i uvjeriti Europsku uniju da ukine zimsko i ljetno računanje vremena. Jer, to sve teže pada građanima koji loše podnose promjene. Tijekom prilagodbe mnogi od njih traže liječničku pomoć.
Inicijativu je podržao i Europski parlament, ali sve je zapelo u Vijeću 2018. godine. Države nisu postigle dogovor treba li ostati ljetno ili zimsko vrijeme.
I kako godine idu, sve manje smo slobodni, sve manje gospodari svojih sudbina. Kakvo doba dolazi, bit će nam ovo zimsko i ljetno računanje vremena lijepa i draga uspomena. Džaba smo vekere štimali, jer ni naprijed ni nazad jedna ura, ili sat, ne mogu promijeniti strah od mraka koji nam najlošiji političari u historiji planeta donose.
...E, moj Orwelle, da li si i ti imao sat s kazaljkama kada si ono pisao?!