Uvala Studena, smještena na južnoj obali otoka Brača između Sumartina i Bola, jedna je od onih lokacija koje svojom ljepotom očaravaju i iznad i ispod morske površine. Posebna je po podvodnim izvorima slatke i hladne vode, vruljama, zbog kojih more u ovoj uvali i usred ljeta ostaje osjetno hladnije nego drugdje. Upravo ta prirodna pojava čini Studenu jedinstvenom i prepoznatljivom.
Nakon 33 godine, ovog se vikenda u uvalu vratio Bojan Runtić, iskusni ronilac i istraživač podmorja, kako bi ponovno zaronio na mjestu koje mu je ostalo duboko u sjećanju još od ratnih godina.
Posljednji put ovdje je ronio 1993. godine, u vrijeme kada su Knin i istočna Slavonija bili okupirani, a svakodnevicu su obilježavali UNPROFOR, maskirne odore i ratna neizvjesnost.
Radio sam tada kao instruktor UNPROFOR-a. Bio je početak studenoga, zadnji dan sezone. Skiper nam je bio Mišo Palija. Prije raspreme broda odlučili smo još jednom zaroniti i izabrali ovu uvalu. Ronili smo grebene i zid, s izronom uz dekompresiju. Naravno, Mišo je brzo potrošio zrak pa je morao raditi dekompresiju alternativno, prisjeća se Runtić.
Ronjenje je tada bilo znatno zahtjevnije nego danas, bez modernih računala i kamera. Područje su skicirali ručno kako bi budući zaroni bili sigurniji, a zaronili su i u manju spilju u uvali.
Nismo imali ronilačka računala, nego tablice. Desetak minuta dekompresije na tri metra. Vidjeli smo jastoge i grlo amfore. Nije bilo GoProa ni BCD-a kakve danas imamo. Ronili smo s rezervama bez manometra, govori Runtić.
Nakon uspješnog zarona dogodila se nezgoda koja mu je uvalu Studena na desetljeća učinila mjestom kojem se nije vraćao.
„Kad smo doplivali do broda, jugo je okrenulo i potopilo ga u plićaku. Samo je prova virila. Motor je bio na metar dubine, ali Mišo ga je uspio upaliti, izroniti brod i ispumpati vodu. Zbog tog stresnog trenutka nikad više nisam ronio ovdje. Do ovog vikenda“, kaže.
Ovogodišnji zaron bio je znatno mirniji i tehnički jednostavniji. Sidro je palo kod muzgavca koji je znatiželjno promatrao ronioce, a na dnu su uočene kocke klesanog kamena, moguće ostatke antičkog prijevoza. Dno uvale prekriva bijeli brački pijesak, za razliku od sivog pijeska karakterističnog za Makarsku, a područje je bogato spužvama, osobito žutom sumporačom.
Uvjeti su bili stabilni - more 14 °C, vidljivost oko 15 metara, lagani istočnjak. Runtić je zaron izveo uz pomoć podvodne ronilice, što mu je omogućilo obilazak većeg područja.
Planirao je i ulazak u spilju u kojoj je 1993. godine snimao kadrove tadašnjom, ograničenom tehnikom, no zbog jačanja istočnjaka odlučio je ne riskirati.
„Nisam htio da se ponovi ono od prije 30 godina. Spilja ostaje za sljedeći zaron“, zaključuje Runtić.
Dodaje kako se planira ponovno vratiti i detaljnije istražiti spilje i podmorje uvale Studena, a svi zainteresirani koji žele krenuti u ovakvu avanturu istraživanja podmorja i spilja mogu mu se javiti i pridružiti budućim zaronima.
Pogledajte fotogaleriju i video zarona.
VIDEO