Kada je Zoran Stanić 2022. godine odlučio napustiti Ameriku i ostatak života provesti u Makarskoj, vjerovao je da će nakon svega što je prošao napokon pronaći mir. Grad koji je zavolio još kao mladić odabrao je za svoj novi dom. No samo nekoliko mjeseci nakon povratka izgubio je suprugu, a danas proživljava novu obiteljsku tragediju. Njegov sin Damir Stanić (39) nestao je u Zagrebu u srpnju ove godine. Posljednji put otac i sin vidjeli su se 8. srpnja, kada su zajedno ručali u zagrebačkom restoranu. Dan poslije još su razgovarali telefonom. Od tada Zoran nema nikakvih vijesti o njemu.
Zoran je rođen 1954. godine u Sarajevu, gdje je završio fakultet i radio kao novinar u nekadašnjim Sarajevskim večernjim novinama. Početkom rata pristupio je HVO-u, a tijekom ratnih događanja zarobljen je i odveden u zatvor Kula.
Pretpostavljate kako je bilo. Danonoćno maltretiranje, težak rad, provociranje. Koliko je god teško fizički izdržati, toliko je teško i psihički. Mene su ispitivali po 18 sati dnevno, od sedam ili osam ujutro do kasno navečer. Posebno su se odnosili prema nama koji smo imali fakultete, vjerojatno su smatrali da više znamo o situaciji na terenu. U zarobljeništvu sam proveo nešto više od šest mjeseci. Razmijenjeni smo kod Kiseljaka, koliko znam, za gorivo. Tako su tada procjenjivali našu vrijednost, prisjetio se Zoran Stanić.
Iz vremena zatočeništva sačuvao je dokumente, među kojima i iskaznicu ratnog zatočenika te papir na kojem je bilježio dane provedene u logoru. Na požutjelim stranicama ostali su ispisani datumi, jedan za drugim, kao osobni zapis mjeseci koje nikada nije zaboravio.
Nakon razmjene ponovno se spojio sa suprugom i dvojicom sinova, koji su tijekom rata izbjegli u Hrvatsku. Godine 1995. obitelj je uz pomoć humanitarne organizacije otišla u Sjedinjene Američke Države. U Americi je proveo 27 godina, ali Makarsku nikada nije zaboravio. Upravo je na Makarskoj rivijeri prvi put samostalno ljetovao kao mladić, a kasnije se ovamo vraćao sa suprugom i djecom.
Moje prvo ljetovanje u životu, kada sam kao momčić samostalno krenuo na more, bilo je u Makarskoj. Od tog prvog dolaska ostala mi je nekako u srcu. U Americi sam bio 27 godina. Prvih pet godina nisam mogao izlaziti jer nisam imao dokumente, sve su nam oduzeli tijekom zarobljeništva. Ali čim sam stekao pravo putovati, svake smo godine dolazili ovdje. Nije prošla godina da nismo došli, nikada manje od mjesec dana. Polovinu svoje ušteđevine trošio sam na te dolaske, avionske karte za nas četvero i boravak, ali nikada nisam požalio. Kada sam otišao u mirovinu, razmišljao sam gdje bih se vratio. U Sarajevo nisam htio, nisam mogao. Odlučili smo se nastaniti u Makarskoj, ispričao je Zoran Stanić.
Njegov stariji sin Damir Stanić, rođen 1987. godine u Sarajevu, vratio se iz Amerike u Hrvatsku. Jedno vrijeme živio je i radio u Makarskoj, a potom se preselio u Zagreb. Zoran ga je redovito posjećivao, a početkom srpnja odlučio mu je kupiti garsonijeru kako više ne bi morao plaćati podstanarstvo.
Osmog srpnja otišao sam u Zagreb. Pronašao sam garsonijeru u Donjoj Dubravi i taj dan obavio kupnju. Poslije smo se našli, negdje petnaestak minuta prije dva sata. Kada bih dolazio u Zagreb, uvijek smo išli u dalmatinski restoran na ribu. Tako je bilo i taj put. Sjeli smo, ručali, a on mi je rekao da u četiri sata mora biti na poslu. To mi je bilo malo neobično, ali nisam imao razloga sumnjati. Izgledao je sasvim normalno, bio je uredan, čisto odjeven, imao je novu odjeću. To je bio posljednji put da sam ga vidio. Nazvao sam ga još 9. srpnja, rekao mu da pripremi stan, da izbaci kauč i neke stvari koje smo namjeravali zamijeniti. To je bio naš posljednji razgovor. Desetog srpnja telefon mu je prestao raditi i od tada više ništa ne znam, ispričao je Zoran Stanić.
Zoran je nestanak prijavio policiji u Makarskoj, a provjeravane su i adrese na kojima je Damir živio u Zagrebu. Međutim, sina nisu pronašli.
Ono što me najviše muči jest to što sam tek naknadno saznao da je on još u veljači prestao raditi i da više nije živio na adresi za koju sam mislio da živi. A ja sam ga redovito posjećivao, svakih nekoliko tjedana. Uvijek bi mi govorio da žuri na posao. Kada sada razmišljam o svemu, pitam se gdje je zapravo živio, od čega je živio, s kim je bio. Ali ono što mi daje nadu jest to što je uvijek izgledao dobro, bio je uredan, imao je čistu i novu odjeću. Ja ne znam što se dogodilo. Ne zanima me s kim živi, neka živi svoj život kako hoće. Mene samo zanima da znam da je živ i zdrav. Ništa drugo ne tražim, rekao je Stanić.
Tvrdi da je zbog pitanja nadležnosti između pojedinih policijskih postaja izgubljeno dragocjeno vrijeme te da nije dobivao dovoljno informacija o potrazi.
Išao sam u Zagreb, obilazio policijske postaje, raspitivao se tko vodi potragu i što se poduzima. Imao sam osjećaj da se izgubilo puno vremena zbog pitanja nadležnosti. Pohvalio bi jednog inspektora iz Splita, koji me redovito kontaktirao i pitao imam li novih saznanja, te se istinski zainteresirao za slučaj. Danas sam razočaran sam su prošli mjeseci, a ja još uvijek ne znam ništa o svom sinu, kazao je Zoran Stanić.
Zoran je preživio rat, višemjesečno zatočeništvo, izbjeglištvo, godine daleko od rodnog grada i smrt supruge. No danas, kada ne zna gdje mu je sin, najteže mu pada upravo neizvjesnost.
To je najgore, ta neizvjesnost. Jer vi legnete i ustanete, sjednete i pomišljate: Je li on živ? To je najteže. Meni nije važno gdje je, s kim je, što radi. Samo da znam da je živ i zdrav. Neka on živi svoj život kako hoće, ja to prihvaćam. Ali ovako, kada ne znate ništa, stalno vam prolaze najgore misli kroz glavu. I opet se nadate, uvijek imate neku nadu.
Prema službenoj objavi Ministarstva unutarnjih poslova, nestanak Damira Stanića evidentiran je 15. srpnja 2026. godine u Zagrebu. Rođen je 1987. godine u Sarajevu, američki je državljanin, visok 180 centimetara, smeđe kose i smeđih očiju. Svi koji su vidjeli Damira ili imaju bilo kakvu informaciju o njegovu kretanju i mogućem boravištu mole se da se jave najbližoj policijskoj postaji, nazovu 192 ili informacije dostave putem stranice nestali.gov.hr.
Unatoč vlastitim životnim teškoćama nastoji pomoći drugima. Svake godine uoči Božića, uz pomoć Stipe Kotarca, organizira podjelu paketa hrane i novčane pomoći socijalno najugroženijim braniteljskim obiteljima. Zoran Stanić, koji je nakon 27 godina života u Americi odabrao Makarsku za svoj novi dom, danas čeka samo jednu vijest. Da mu netko kaže gdje je njegov sin i da je živ.