Privatni smještaj u Hrvatskoj ostvaruje gotovo polovicu svih komercijalnih turističkih noćenja, a gosti apartmana, soba i kuća za odmor godišnje potroše između 6,6 i 7,5 milijardi eura. Prema procjeni Andre Vlahušića, bivšeg gradonačelnika Dubrovnika i ministra zdravstva, izravni doprinos privatnog smještaja hrvatskom BDP-u iznosi između 3,5 i četiri posto, a s neizravnim učincima doseže pet do šest posto.
Vlahušić je na Facebooku objavio opsežnu analizu temeljenu na podacima Državnog zavoda za statistiku, Hrvatske narodne banke i Instituta za turizam. Upozorava da se o ograničavanju privatnog smještaja raspravlja i odlučuje, a da pritom ne postoji službeni izračun njegova zasebnog gospodarskog doprinosa.
Svako drugo noćenje ostvaruje se u privatnom smještaju
Andro Vlahušić objašnjava zašto se odlučio na vlastiti izračun i što pokazuju podaci za tri godine nakon pandemije.
Rasprava o privatnom smještaju vodi se uglavnom kroz dojmove: apartmanizacija, gužve, stambena kriza. O tome koliko privatni smještaj vrijedi državi gotovo se ne govori, jer službenog izračuna nema. Satelitski račun turizma DZS-a mjeri turizam u cjelini, ali ne razdvaja hotele, kampove i privatni smještaj. Zato sam izračun napravio sam, iz službenih podataka, za tri godine nakon pandemije.
Privatni smještaj ostvaruje polovicu svih komercijalnih noćenja u Hrvatskoj. U 2023. ostvareno je 46 milijuna noćenja, odnosno 49,8 posto, u 2024. godini 46,6 milijuna, također 49,8 posto, a u 2025. godini 46,7 milijuna noćenja ili 49,2 posto.
Hoteli u 2025. imaju 26,3 milijuna noćenja, kampovi 21,9 milijuna. Smještaj pruža oko 110.000 kućanstava: 110.806 u 2024. i 109.081 u 2025. U 2025. njihov se broj prvi put smanjio, za oko dva posto, nakon novih poreza i propisa, bez ikakve zabrane.
Gosti privatnog smještaja potroše više nego hotelski gosti ukupno
U drugom dijelu analize Vlahušić uspoređuje prihode od stranih turista s brojem noćenja i prosječnom dnevnom potrošnjom gostiju u različitim vrstama smještaja.
Hrvatska narodna banka bilježi stvarni novac koji su strani turisti ostavili u Hrvatskoj: 14,6 milijardi eura u 2023., 15,0 u 2024. i 15,3 milijarde u 2025. Broj stranih noćenja u te tri godine gotovo se nije mijenjao.
Istraživanje TOMAS Instituta za turizam pokazuje koliko troši koji gost: hotelski gost dnevno 195 eura, gost u apartmanu 139 eura, kampist 84 eura. Kad se novac HNB-a raspodijeli tim omjerima i prema stvarnim noćenjima, privatni smještaj čini oko 49 posto potrošnje, jednako kao i u noćenjima.
Prema njegovoj procjeni, strani gosti u privatnom smještaju tijekom 2025. potrošili su između šest i 6,8 milijardi eura, u hotelima između 4,4 i pet milijardi, a u kampovima između 1,8 i dvije milijarde eura.
Sa domaćim gostima, gosti privatnog smještaja troše oko 6,6 do 7,5 milijardi eura godišnje. Hotelski gost troši više po danu, ali gosti apartmana ostvaruju gotovo dvostruko više noćenja i ukupno potroše više.
Riječ je o procjeni ukupne potrošnje gostiju, koja osim smještaja obuhvaća i novac potrošen u restoranima, trgovinama, prijevozu i drugim djelatnostima, a ne samo prihode iznajmljivača.
Strani gost plaća više, a realno troši manje
Vlahušić posebno upozorava na razliku između rasta cijena i rasta turističke potrošnje. Prema njegovu izračunu, nominalna potrošnja stranih gostiju po noćenju između 2023. i 2025. porasla je znatno sporije od cijena u restoranima i hotelima.
Strani gost je po noćenju potrošio oko 173 eura u 2023. i oko 179 eura u 2025., samo tri posto više. U istom razdoblju cijene u restoranima i hotelima porasle su oko 18 posto (DZS). Realno, strani gost danas po noćenju troši oko 12 posto manje nego prije dvije godine: rjeđe jede vani, manje kupuje, štedi na izletima.
Hrvatski turizam ne raste u stvarnoj potrošnji, nego gotovo samo u cijenama. Smanjiti broj gostiju u takvom trenutku znači izgubiti novac koji nitko neće nadoknaditi.
Pad realne potrošnje Vlahušić izračunava usporedbom nominalne potrošnje po noćenju i rasta cijena. Njegova ocjena o manjoj potrošnji na restorane, kupnju i izlete nije zasebno prikazana u priloženim podacima.
Privatni smještaj i njegov doprinos hrvatskom BDP-u
U analizi se Vlahušić oslanja i na posljednji satelitski račun turizma DZS-a za 2022. godinu, prema kojem je turizam izravno stvarao 11,3 posto hrvatskog BDP-a. Na toj osnovi procjenjuje doprinos pojedinih vrsta smještaja u 2025. godini.
HNB ne računa doprinos turizma BDP-u, nego bilježi prihode. Doprinos BDP-u mjeri satelitski račun turizma DZS-a: posljednji, za 2022., pokazuje da turizam izravno stvara 11,3 posto BDP-a i da se oko polovica turističke potrošnje pretvara u izravni BDP. Od 2022. BDP je rastao brže od turizma, pa je udio turizma u 2025. oko 9,6 posto.
Izravni doprinos BDP-u u 2025., uz BDP od 93 milijarde eura, procjenjujem ovako: privatni smještaj između 3,3 i 3,8 milijardi eura, odnosno oko 3,5 do četiri posto BDP-a; hoteli između 2,6 i tri milijarde eura, odnosno oko 2,8 do 3,2 posto; kampovi oko milijardu eura, odnosno oko jedan posto.
Privatni smještaj s neizravnim učincima donosi između 4,9 i 5,6 milijardi eura, odnosno oko pet do šest posto BDP-a.
Vlahušić pritom naglašava da korist od privatnog smještaja ne ostvaruju samo vlasnici apartmana.
Na svako od 110.000 kućanstava dolazi godišnje oko 60.000 do 69.000 eura potrošnje njihovih gostiju. Obitelji od toga ostaje manji dio; ostatak zarađuju restorani, trgovine, prijevoznici, majstori, javna poduzeća i država.
Navedene procjene doprinosa BDP-u rezultat su Vlahušićeva izračuna, a ne službene statistike razdvojene prema vrstama smještaja.
„Hoteli i privatni smještaj nisu zamjene, nego dopune“
U raspravi o privatnom smještaju često se ističe veća iskorištenost hotelskih kapaciteta. Vlahušić prihvaća taj podatak, ali smatra da se pri usporedbi zanemaruje različita uloga dvaju oblika smještaja.
Hotelska postelja je produktivnija: oko 150 noćenja godišnje prema oko 65 u privatnom smještaju. To je točno. Ali postelja u privatnom smještaju nalazi se u postojećoj kući ili stanu, bez novog zemljišta, kredita i javne infrastrukture.
Hoteli i privatni smještaj nisu zamjene, nego dopune: u vrhuncu sezone hoteli su puni, pa gost koji ne nađe apartman ne odlazi u hotel, nego u drugu zemlju.
Njegova je ocjena da bi ograničavanje privatnog smještaja moglo smanjiti ukupnu turističku potrošnju. Istodobno, analiza ne donosi zaseban izračun mogućih učinaka takvih ograničenja na stambeno tržište ili infrastrukturu.
„Prije zabrana treba znati što se zabranjuje“
Vlahušić zaključuje da bi državne institucije trebale izraditi detaljniju analizu gospodarskog doprinosa različitih vrsta turističkog smještaja, uključujući njihov utjecaj na zaposlenost i javne prihode.
Za polovicu hrvatskog turizma i 110.000 obitelji ne postoji službeni izračun doprinosa BDP-u, zaposlenosti ni javnim prihodima. Pozivam Institut za turizam, Državni zavod za statistiku i Hrvatsku narodnu banku da izrade satelitski račun turizma razdvojen po vrsti smještaja, za Hrvatsku i za Dubrovnik. Prije zabrana treba znati što se zabranjuje.
Analiza bivšeg dubrovačkog gradonačelnika otvara pitanje važno i za Makarsku rivijeru, gdje privatni smještaj ima značajnu ulogu u turističkoj ponudi i prihodima lokalnog gospodarstva.