Lisabon, jedan od europskih gradova koji se godinama suočava s visokim cijenama stanovanja i raspravama o ograničavanju turističkog najma, dobio je nove podatke koji otvaraju pitanje koliko smanjivanje broja apartmana doista pridonosi rješavanju stambene krize.
Prema istraživanju udruge stanara Vizinhos em Lisboa, objavljenom 9. listopada, portugalska prijestolnica trenutačno ima 11.704 registrirana objekta za kratkoročni turistički smještaj, čak 37 posto manje nego 2025. godine. Broj registriranih kreveta smanjen je za 36 posto, na 69.070. Početkom godine gradske vlasti poništile su 6.765 registracija zbog nepostojanja obveznog osiguranja od odgovornosti. To je predstavljalo približno 40 posto tadašnjeg broja registracija.
Međutim, smanjenje broja registracija nije dovelo do očekivanog povećanja ponude stanova za dugoročni najam ili prodaju.
Broj oglasa ostao gotovo nepromijenjen
Udruga je analizirala objekte kojima je ukinuta registracija za turistički najam te provjeravala jesu li se pojavili na tržištu nekretnina.
U četvrti Santa Maria Maior samo je 11 posto promatranih objekata tijekom protekle godine imalo oglas za prodaju ili najam na platformi Idealista. U četvrti Ajuda taj je udio iznosio između šest i osam posto.
Posebno je zanimljivo da se ukupan broj oglasa za nekretnine u Lisabonu, prema istraživanju, nalazi na približno istoj razini kao prije godinu dana.
Ipak, istraživanje upozorava na važnu razliku: velik dio smanjenja odnosi se na administrativno brisanje neaktivnih registracija, a ne nužno na stvarno zatvaranje apartmana koji su primali goste. Zato se pad broja registracija ne može izjednačiti s jednakim smanjenjem broja aktivnih turističkih stanova.
Čak 48.000 praznih stanova
Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, Lisabon je imao 48.018 praznih stanova, približno četiri puta više od današnjeg broja registriranih turističkih smještajnih objekata.
Udruga procjenjuje da bi ti prazni stanovi mogli primiti oko 105.000 stanovnika, zbog čega traži mjere kojima bi se neiskorišteni stambeni fond aktivirao.
Istodobno, povijesna jezgra Lisabona i dalje je izrazito opterećena turističkim smještajem. U četvrtima Santa Maria Maior i Misericórdia broj turističkih kreveta veći je od broja stanovnika, dok četiri središnje četvrti zajedno imaju 61 posto svih registriranih turističkih smještaja u gradu.
Što podaci znače za raspravu o apartmanima?
Zanimljivo je da istraživanje nije provela udruga iznajmljivača, nego udruga stanara koja se i dalje zalaže za ograničavanje turističkog smještaja u najopterećenijim dijelovima Lisabona. Njezini nalazi pokazuju da samo brisanje registracija ne znači automatski povratak stanova na tržište dugoročnog najma. Međutim, ne dokazuju da turistički najam nema utjecaja na cijene i dostupnost stanovanja, osobito u četvrtima s velikom koncentracijom apartmana.
Upravo je to važno i za hrvatsku raspravu o privatnom smještaju. Lisabonski primjer upozorava da se stambena kriza ne može rješavati samo smanjivanjem broja registriranih apartmana, bez istodobnog rješavanja problema praznih stanova, dugoročnog najma i dostupnosti stanovanja. Podaci iz Portugala zato otvaraju pitanje koje je aktualno i na hrvatskoj obali: koliko stanova doista postaje dostupno lokalnom stanovništvu nakon ograničavanja turističkog najma?