Svetom misom zadušnicom koju je predvodio fra Marko Bitanga te polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća kod spomenika u Kozici i Rašćanima danas je obilježena 84. godišnjica četničkog pokolja u Zabiokovlju.
Obilježavanju su nazočili gradonačelnik Vrgorca Mile Herceg, saborski zastupnik Domovinskog pokreta Ivica Kukavica s članovima stranke iz Makarske i Vrgorca, predsjednik Gradskog vijeća Vrgorca Rudolf Grljušić u društvu gradskih vijećnica Nade Primorac Jelavić i Antonije Franić, predstavnici antifašista te mještani Kozice i okolnih sela.
Okupljeni su kod spomenika stradalima položili cvijeće, zapalili svijeće i pomolili se, nakon čega su se uputili u župnu crkvu na svetu misu. U misi je sudjelovalo dvadesetak vjernika, uglavnom potomaka žrtava, a fra Marko Bitanga pročitao je imena stradalih.
Krajem kolovoza 1942. godine, četničke postrojbe uz pomoć talijanskih okupacijskih snaga upale su na područje zabiokovskih sela. Stradali su civili u Zavojanima, Dragljanima, Vlaci, Kozici, Rašćanima i Župi Biokovskoj, a kuće, staje i crkve pljačkane su i paljene.
Podaci o ukupnom broju ubijenih razlikuju se ovisno o izvorima. U zapisima i svjedočanstvima navode se različite brojke, od 145 pa do više od 200 stradalih. Među ubijenima bili su muškarci, žene, djeca i starci. U pokolju su ubijena i trojica katoličkih svećenika. Župnik Kozice fra Ladislav Ivanković i župnik Rašćana don Ivan Čondić ubijeni su 29. kolovoza, dok je sljedećeg dana ubijen i župnik Župe Biokovske don Josip Braenović.
Gradonačelnik Vrgorca Mile Herceg podsjetio je da se počast žrtvama svake godine odaje na više mjesta na kojima su stradali nevini ljudi.
Ono što trebamo napraviti je odati im počast i pomoliti se za njihove duše. To trebamo činiti iz godine u godinu kako se to nikada ne bi zaboravilo. Naravno, uvijek se ovakvo obilježavanje može dignuti na neku višu razinu i nadam se da ćemo to uspjeti napraviti, kazao je Herceg.
Saborski zastupnik DP-a Ivica Kukavica govorio je o potrebi utvrđivanja povijesnih činjenica i dostojnog obilježavanja svih žrtava.
Veoma je bitno da se u prvom redu ovdje pomolimo za duše ubijenih, za duše nevinih koji više nisu među nama, jer je to najviše što im možemo dati. Hrvatski narod kroz cijelu svoju povijest želio je svoju neovisnu i samostalnu državu. Nažalost, zbog povijesnih okolnosti i položaja na kojem se Hrvatska nalazi često smo bili meta različitih tuđih interesa. Kao saborski zastupnik i dio vladajuće većine mogu reći da će sadašnja hrvatska Vlada učiniti sve što je u njezinoj moći da se više nikada ne dogode zločini kakvi su se događali ovdje, kao ni oni iz 1991. godine, i da Hrvatska više nikada ne bude nespremna odgovoriti na izazove
Na kraju je posebno naglasio potrebu zajedništva i čuvanja sjećanja na stradale.
Povijest nas uči da jedino kada smo složni i jaki možemo opravdati i obraniti sve one žrtve koje smo imali kroz povijest. Žrtva je žrtva i ono što na kraju moramo jasno reći jest da je ovdje stradao nevini hrvatski narod, zaključio je Kukavica.
Posebno potresno svjedočanstvo nosi Dobroslav Ravlić, koji je u vrijeme pokolja imao dvije i pol godine. Njegov otac preživio je, prema obiteljskom svjedočanstvu, upravo zato što je malog Dobroslava držao u naručju.
Došao je jedan četnik i rekao mom ocu da skine cipele i hlače. On je to napravio, ali cijelo vrijeme me držao u naručju. Onda mu je rekao da me ostavi i da će ga ubiti, ali jedan drugi nije dao. Otac je uvijek govorio da sam mu ja spasio život, prisjetio se Ravlić.
O posljedicama pokolja rekao nam je i rođeni Kozičanin Branko Štulić, koji je podsjetio na razmjere stradanja Kozice i demografske posljedice koje su uslijedile.
Ubijali su sve muškarce veće od puške. Talijani su kamionima dovezli 600 četnika u Vrgorac i rekli im: „Koljite i palite, ovo je sve hrvatski i katolički živalj.“ Kozica se nikada od toga nije oporavila. U selu koje je 1921. godine imalo 1.139 stanovnika danas živi samo 18 stanovnika, rekao nam je Štulić.
U povijesnim zapisima posebno se ističe uloga talijanskih okupacijskih snaga u dovođenju četničkih postrojbi iz istočne Hercegovine na područje Vrgorske krajine. U sklopu operacije „Albia“, čiji je cilj bio uništenje biokovskih partizana, talijanska vojska 28. kolovoza 1942. svojim je vojnim kamionima u Vrgorac dovela nekoliko stotina četnika iz nevesinjskog i stolačkog kraja.
Sljedećeg dana, 29. kolovoza, četničke postrojbe krenule su kroz Majiće, Dubravu, Dragljane, Vlaku, Kozicu i Rašćane, gdje su počinile pokolj nad civilnim stanovništvom, uz pljačku i paljenje kuća i gospodarskih objekata. S pokoljem u Zabiokovlju povezuju se četničke postrojbe pod zapovjedništvom Petra Baćovića, koje su djelovale u suradnji s talijanskim okupacijskim snagama.
FOTOGALERIJA
