Zadnjih godina naš poznati poduzetnik Branko Roglić radi na velikom projektu u Župi Biokovskoj- naime otvara umjetničku galeriju od nacionalnog značaja u kojoj će predstaviti oko 500 umjetnina iz svoje bogate kolekcije. Na kustoskoj koncepciji radi Igor Zidić što dodatno govori o veličini i značaju projekta koji će zasigurno donijeti dobrobit cijelom kraju. Galerija ima oko 900 kvadrata raspoređenih na tri etaže. Dvije su etaže smještene pod zemljom , a iznad razine zemlje nalazi se samo jedna etaža da nebi previše odudaralo od ostalih kuća u rodnom kraju Branka Roglića čija zbirka trenutno obuhvaća oko tisuću umjetnina, a u galeriji će biti izloženo 300 do 350 slika i 120 do 150 skulptura.
Pitate se gdje je u cijeloj ovoj priči najpoznatiji makarski slikar Antun Gojak- e upravo je on “krivac” kako i sam Roglić kaže što je on postao kolekcionar. Naime, Gojak je prvi rođak Roglićeve majke, kao dijete vodio ga je u svoj atelje i mali Branko često je tamo boravio slušajući znimljive priče Velazquezu, Tartagliji, Babiću i ostalim poznatim slikarima kojima je Gojak bio opčinjen.
Roglić je trenutno i najveći mecena hrvatske umjetnosti, podržavao je i rano prepoznao Kuzmu Kovačića, Igora Dragičevića, Harija Ivančića, Dubravku Lošić i dr. Sustavno prati mlade umjetnike kroz projekt Orbico Supporta Art kroz koji u zemljama u kojima Orbico grupa ostavaruje profit podržava mlade kipare i slikare pa su tako postali svojevrsna veza između Hrvatske i umjetnosti u tim zemljama.
“Mi smo, bez sumnje , europska kultura par excellence. Naši slikari mogu izlagati u Louvreu- ne svi ali zasigurno petnaest hrvatskih slikara može ući u svaku europsku galeriju” -rekao je jednom prilikom Roglić. Svrstavajući u sam vrh hrvatskog slikarstva zasigurno i najvećeg makarskog slikara Antuna Gojaka čije slike nažalost već godinama nemaju stalni postav u našem gradu.
Niti jedan od silnih gradskih prostora ne zadovoljava kriterije stalnog postava (barem tako vele vladajući) nego slike čame čekajući na tavanskom prostoru Stare škole gdje zasigurno uvjeti isto nisu bajni (stara kamena zgrada na tavanu u centru grada sigurno ne zadovoljava kriterije čuvanja vrijednih gradskih umjetnina).
E sad dolazimo do glavnog pitanja u naslovu ovog članka: Ima li nekog mecene poput gospodina Branka Roglića koji bi bio voljan pomoći da se Gojakove slike napokon iznesu na svjetlo dana. Pa možda i upravo sam Roglić bi bio taj mecena. Ali gospodin Roglić sigurno i ne zna za ove probleme jer ga nitko iz grada nije ni kontaktirao i tražio pomoć, jer da je sumnjam da bi se ovaj najveći živući kolekcionar i mecena hrvatske umjetnosti oglušio na ovu informaciju kada znamo koliko je sam Gojak utjecao na njegov život i ljubav prema umjetnosti.
Kako pjeva ona poznata Indexova pjesma: da sam ja netko- eto da sam ja netko u gradu nazvala bi gospodina Roglića koji je svakako u Makarskoj skoro svaki dan i rekla mu onako narodski: barba Branko pomagajte, Gojak čami čekajući na tavanu Stare škole, pomagajte ako boga znate. Vaš najdraži slikar kupi vlagu, a mogao bi postati makarski brend kako i zaslužuje. Jedino što galerija nosi njegovo ime, a i nju trenutno sele, jer valjda nigdje od pustih gradskih prostora nije prikladno ili neznam što za jednu takovu galeriju. Glavno da su se otvorila silna studija i hoch mjesta po gradskim prostorima, to je valjda in, a za jednog Gojaka nema mjesta. Ponekad mislim da bi naši vlastodršci najvolili da Gojaka i nema, onda se nebi ni mislili što će s njime. Ma ne misle se ni ovako, jedino možda kad netko poput mene napiše neki kritički tekst o (ne) kulturi u gradu se sjete da odgovore kako netko širi neistine tamo po nekom portalu. Jer kako reći da su nekulturni kada se toliko i toliko koncerata godišnje u gradu održi i toliko se kulturnih i in mjesta otvorilo. Ali nisu kultura samo brojke i otvaranje novotarija, kultura je i čuvanje onoga što imamo. Ali kad mnogi svakako ni ne znaju da imamo najvećeg makarskog slikara skrivenog od očiju javnosti kako čeka nekog Godota na tavanu Stare škole.