Jutrošnji neplanirani susret s Ivanom, Jean kako ga zovu u Francuskoj, donio nam je jednu nesvakidašnju priču. Skroman i samozatajan, zaustavio se na nekoliko minuta pred ulazom u Drvenik. Dok automobili jure magistralom iza njegovih leđa, prihvatio je šalicu toplog čaja spravljenog od biokovskih trava i kratki razgovor.
Ivan dolazi iz malog sela u okolici Marseillea. Ima 53 godine i sa svoja dva magarca, Titanom i Roa, krenuo je na put prema Indiji. Na pitanje zašto, odgovara jednostavno - život nije lagan i svatko mora pronaći zadovoljstvo unutar sebe, u vlastitom srcu.
Njegovi vjerni pratitelji, magarci Titan i Roa, vuku kola natovarena osnovnim potrepštinama. Zajedno polako prolaze krajeve i zemlje, bez žurbe, prepuštajući se putu i onome što on donese. Čitatelji nam javljaju kako su ga vidjeli prije tri i pol mjeseca u Brelima, sredinom listopada i u Tučepima, a danas je stigao u Drvenik. Četrdesetak kilometara u nekoliko mjeseci dovoljno govori o njegovu tempu. Brzina ga ne zanima. Ide polako, onako kako put nalaže.
Kaže da mu se Hrvatska sviđa, a kroz osmijeh priznaje kako nije bio dobar učenik u školi. No zato uči kroz putovanje i život. Njegovo znanje ne dolazi iz knjiga, nego iz kilometara i tišine puta. U konačnici, cilj mu i nije određeno odredište. Cilj je samo putovanje, bez obzira dokle će stići.
Ako ih negdje sretnete na cesti, usporite, mahnite im ili ih upitajte treba li im pomoć. Ne zbog njih, nego zbog sebe. Ponekad je dobro podsjetiti se da se ne mora uvijek juriti.
