Svi ih znamo. Svi ih imamo u društvu.
Dobri ljudi, inteligentni, prijatelji, kumovi i braća, rođaci, često i roditelji - takozvani „realni“ Hajdukovci koje dinamovci po Zagrebu vole zvati „realni tovari“.
Više-manje cijelu Mamićevu eru slušamo ih dok zajedno gledamo utakmice. Dok odlazimo s Poljuda puni frustracije, šutajući čaše od loše pive. Dok krvavih očiju gledamo usporene snimke na kojima Pajač, Zebec, Pejin ili netko iz te sudačke kreme dosuđuje nepostojeći penal protiv Hajduka.
Slušamo ih u nevjerici.
Kako mantraju naslove centralističkih novina, zaključke zagrebačkih emisija i spinove iz Mamićeve kuhinje, nesvjesni da su im te misli godinama, polako i sustavno, usađivane u glavu. Toliko snažno da više ne vjeruju ni vlastitim očima, ma koliko očito bilo.
Koliko puta ste čuli ove rečenice od naših „realnih“ Hajdukovaca:
- Suci su ljudi, griješe i u Europi, nema tu namjere.
- Naši su suci jednostavno loši.
- Da smo dali gol više, ne bi nam suci bili krivi.
- Uvijek vam je kriv Mamić.
- A spin zvani „kmečanje“ im je bio početak i kraj rasprave.
U tome upornom relativiziranju patentirali su i legendarnu teoriju SLUČAJNOSTI.
- Slučajno sudac nije vidio, slučajno je produžio 10 minuta umjesto 5, slučajno je digao zaleđe.
Danas ćete te drage „realne“ Hajdukovce lako prepoznati jer imaju novi sveti gral:
“Tko vam je sad kriv što niste osvojili prvenstvo zadnjih pet godina otkad nema Mamića?”
A sad činjenice.
Zdravko Mamić je, prema vlastitom priznanju iz intervjua, stvarno otišao iz Dinama prije dvije godine, a ne prije pet. U tom razdoblju Hajduk je oba puta bio u borbi za naslov, a prošle sezone i do posljednjeg kola.
„Realni“ Hajdukovac će reći - slučajno.
Kao što je, po njemu, slučajno bilo i to da su suci u Mamićevoj eri masakrirali Hajduk. Zato ih slobodno možemo zvati i „slučajnim“ Hajdukovcima. Jer njima su sva institucionalna i sudačka gaženja Hajduka bila više-manje slučajna, bez ikakve namjere.
Sjetimo se uvođenja VAR-a. Odjednom Hajduk dobiva velik broj jedanaesteraca. Gotovo svi potvrđeni tehnologijom. I opet se proguta spin dinamovih novinara kako se „sudi za Hajduk“.
Koliko puta su vam te penale nabili na nos, ne shvaćajući da je to upravo dokaz koliko je Hajduk bio zakidan prije tehnologije. I kako su suci i igrači, naviknuti desetljećima na jedan kriterij protiv Hajduka, tek uz VAR počeli suditi ono što je nama svih godina bilo očito.
Suditi penal koji jest penal. Strašan lopovluk.
Dragi realni, odnosno slučajni Hajdukovci, kako vam je draže.
Sve ove godine nije boljela Mamićeva mašinerija. Nisu boljeli ni navijači Dinama koji su taj sustav branili. Najviše je boljelo vaše nerazumijevanje.
Sad vam je Zvonimir Boban, neosporni autoritet hrvatskog nogometa, jasno rekao ono što se godinama prešućivalo.
Imate li i za to teoriju slučajnosti? Tipa - slučajno je to izjavio.
Na kraju, da razjasnimo najvažnije. „Realni“ Hajdukovci vole klub isto kao i svi mi. Neki ga možda vole i više od bilo kojeg navijača, pa čak i onog koji je nokautirao Mamića na Braču. To nije sporno, u konačnici, to je najvažnije. Svi smo mi tu zbog Hajduka. Danas, kada suci prema Hajduku imaju isti kriterij kao i prema ostalim klubovima, nitko više ne poteže pitanje namjere, ni „realni“, ni mi „bolesnici“.
No ovo vam je šamar realnosti i pouka za ubuduće.
A nama satisfakcija za godine uzaludnih rasprava u kojima smo tvrdili da su suci u HNL-u bili sve, samo ne loši. Bili su vrlo dobri u onome što su radili.
Nije vam bio dovoljan Ćiro.
„Hajduk je trpio nepravdu 15, ako ne i 20 godina. Varali smo Hajduk, ja to znam najbolje.“ - Ćiro Blažević, Otvoreno, 2019.
Zato je tu Boban.
„Mi imamo sjajne odnose s Hajdukom. Duge godine su ljudi bili u frustraciji i boli zbog toga što im se radilo. Mi isto tako moramo znati da se nosi neka muka iz povijesti i zbog toga možda to može biti razumljivo“ - Zvonimir Boban
Teorija slučajnosti - RIP 2026.