Parobrodi i gospodarstvo prvi su pojmovi koji se vežu uz obitelj Rismondo. No u Makarskoj njihova priča ima i politički nastavak. U središtu se nalazi Petar Rismondo, načelnik Makarske u dva navrata, od 1900. do 1905. te ponovno u razdoblju pred i tijekom Prvog svjetskog rata.
Posljednji općinski izbori prije Prvog svjetskog rata održani su 1911. godine, a Petar Rismondo, član Hrvatske stranke, imenovan je za načelnika u kolovozu 1912., nakon koalicije sa Strankom prava. Taj podatak dobro oslikava duh vremena i snagu pojedinih stranaka.
Za razliku od parobrodarske priče, koja izgleda kao uredan razvojni niz, politika je bila složenija i grublja. Makarska je tada živjela od mora i trgovine, a općinska vlast bila je mjesto na kojem se, kao i danas, odlučivalo o komunalnim pitanjima i odnosu prema resursima koje grad ima.
Upravo se uz Petra Rismonda veže i izjava koja je s vremenom postala dio makarskog urbanog folklora. Najčešće se prenosi u gruboj, pučkoj formi:
„Makarska je zlatna vrčina puna govana.”
U novijim tumačenjima, kao i u lokalnim zapisima o jeziku svakodnevice, naglašava se da nije bila riječ o namjeri da se grad uvrijedi, nego o dijagnozi. Ideja je bila jednostavna: Makarska ima bogomdane resurse, ali ih često troši na pogrešan način.
Zanimljivo je da se ta rečenica održala više od stoljeća upravo zato što je brutalno jasna. Ne ostavlja prostor za samozavaravanje. Zato se i danas citira kada se otvore teme prostora, urbanizma, razvoja i propuštenih prilika. Nije preživjela zbog psovke, nego zbog poruke. A poruka je da grad može imati sve, a ipak živjeti ispod vlastitog potencijala.
Petar Rismondo u toj priči nije izoliran lik, nego dio šireg konteksta.
Obitelj Rismondo, brodarska i pomorska obitelj podrijetlom iz Rovinja, desetljećima je imala snažan gospodarski utjecaj u Makarskoj. Njihove trgovačke veze sežu još od 1797. godine, s jasno zabilježenim prijevozima robe između Dalmacije i sjevernog Jadrana. Riječ je o obitelji naviknutoj na organizaciju, tržišta i planiranje. Takav mentalitet prirodno je ulazio i u politiku, osobito u gradu čiji se život vrtio oko luke i veza sa svijetom.
Kad danas Makaranima netko kaže da je ključ svega u pametnom upravljanju prostorom, to zvuči kao suvremena fraza. A zapravo je to ista tema koja se provlači ovim gradom već više od sto godina. Nekad su rasprave bile o parobrodskim linijama i trgovini, danas su o turizmu i urbanizmu. Pitanje je ostalo isto: što radimo s resursima koje imamo?