Bjelonogi rak (Austropotamobius pallipes), jedna od najugroženijih slatkovodnih vrsta u Europi, nekada je bio čest stanovnik brojnih vodotoka Imotske krajine. Danas ga se može pronaći tek na nekoliko lokacija, jer su onečišćenje, gubitak prirodnih staništa i bolesti gotovo u potpunosti uništili njegove populacije.
Posebno je osjetljiv gubitak ove vrste iz rijeke Vrljike, koja za Imoćane ima duboko simbolično značenje. Uz nju su rasli, živjeli i ovisili o njenoj vodi, a nestanak raka doživljen je i kao znak narušene ravnoteže prirode.
Ipak, postoje razlozi za optimizam. Stručnjaci Javne ustanove More i krš tijekom terenskih istraživanja otkrili su nekoliko vodotoka u Imotskoj krajini gdje se bjelonogi rak još održao. Ta staništa danas imaju iznimnu važnost jer predstavljaju genetsku i biološku osnovu za buduće širenje vrste.
Ustanova redovito provodi monitoring populacija, prateći brojnost, zdravlje jedinki te kvalitetu vode i riječnog dna. Cilj je stvoriti preduvjete da se, kroz vrijeme, rak ponovno vrati i u Vrljiku.
„Ako se u narednim godinama uspije očuvati čistoća vode, prirodna struktura korita i stabilnost riječnog ekosustava, postoji realna mogućnost povratka bjelonogog raka u Vrljiku“, poručuju iz JU More i krš.
Za mnoge stanovnike Imotske krajine, taj bi povratak imao i posebno emotivnu vrijednost. To bi bio dokaz da se rijeka oporavila i da se priroda, uz malo pomoći, može vratiti u svoje izvorno stanje.
Tekst i foto: PB