Što članstvo mijenja i kako je od 2011. do danas izgrađivan klub koji pripada navijačima
Ovo nije tekst o važnosti samog članstva, to će jednom lako postati posebna kolumna. Ovo je priča o tome za što se mi, članovi i navijači Hajduka, borimo već trinaest godina. Što želimo da naš klub bude i kako se ta borba provodi institucionalno kroz skupštine i odluke udruge Naš Hajduk.
Povod ovom promišljanju bile su nove rasprave oko toga je li derbi sudbonosan za Garciju. Ako izgubi, kažu neki, postaje bivši. A ja se samo prisjetim da smo u dvadeset godina od posljednje titule promijenili trideset i tri trenera. Ako išta znamo, onda znamo da problem nije u trenerima. I zato bih volio da se treneri ne mijenjaju na prvoj krivini.
2011. godina - trenutak kada je klub bio pred gašenjem
Te 2011. klub je bio pred zidom. Grad, kao vlasnik, nije znao što bi s klubom koji je upao u dugove. Kerum je Torcidi ponudio da postavi svoje ljude u upravu ili nadzorni odbor. Torcida je to odbila i poručila da neće kadrovirati, nego da o tim funkcijama moraju odlučivati navijači svih tribina, i sjevera i istoka i zapada.
Iz te ideje rođen je Naš Hajduk, udruga koja okuplja članove i navijače s ciljem demokratskog biranja ljudi u nadzorni odbor kluba. To je bio prvi formalni korak (uz borbu za Kodeks) prema izgradnji normalnog Hajduka, kluba svojih navijača, svojih članova.
Od tada traje borba na svim razinama, često tiha i nevidljiva široj javnosti, ali iznimno važna.
Što se sve mijenjalo i zašto su te promjene važne
Članovi su godinama upozoravali i tražili promjene. Od sitnica koje danas djeluju gotovo nevjerojatno, poput uređenja nekih sada smiješnih stvari da se u prostorije kluba ne ulazi kao u kafić, već da postoji porta i protokol ulaska (priznajte da ste to zaboravili), do mnogo važnijih zahvata.
Tražilo se uređenje Akademije, razvoj marketinga koji gotovo da nije postojao, bolji ugovori s tehničkim sponzorima, širenje i unapređenje Fan shopova, jačanje Web shopa i uvođenje dostave.
Počele su ture obilaska stadiona, uvedena je prodaja ulaznica online, pokrenut je HDTV kanal koji i danas stvara prihod klubu.
Najveća i najdugovječnija borba bila je obnoviti članstvo. A danas smo tri godine zaredom iznad sto dvadeset tisuća članova. Samo u ovoj godini na ime članarina uplaćeno je gotovo milijun i devetsto tisuća eura. Članovi su postali najveći sponzor kluba.
Ne navodim ove podatke da bih zasluge pripisao navijačima, nego da pokažem na što članovi mogu utjecati i na što moraju paziti. Upravo na ovakvim stvarima članovi mogu i moraju stražariti.
Infrastruktura je rak rana i o tome se mora govoriti
Drugi važan dio borbe odnosi se na infrastrukturu. Klub bez terena nema razvoj.
Članovi moraju stvarati pritisak da uprava pritisne Grad Split kao većinskog vlasnika. Ako kamp nije realan u kratkom roku, onda barem nekoliko pomoćnih terena mora postati prioritet.
Klub se ne smije voditi stihijom nego sustavno
Navijači moraju inzistirati da klub ne živi od emocije do emocije nego po strategiji. Vidjeli smo kako je lako sve srušiti ako se predsjedniku prepusti previše moći, a nadzorni odbor postane promatrač.
To je već viđeno i skupo plaćeno.
Naravno da svi želimo titulu, i naravno da bi nam svima tjedan bio lakši kad bismo u subotu pobijedili.
Ali ne smijemo živjeti u uvjerenju da će titula riješiti sve. Neće.
Zašto se nadam da Garcia ne odlazi ni u jednom scenariju
Nadam se da u subotu pobjeđujemo.
Ako ne pobijedimo, nadam se opet da trener ne odlazi.
Ako nakon 33 promjene u dvadeset godina nismo naučili da problem nije u trenerima, onda ništa nismo naučili.
Što mi kao navijači možemo napraviti
Možemo dolaziti na utakmice, navijati, širiti članstvo, pretplatnike, kupovati isključivo službene proizvode kluba.
Možemo inzistirati da se klub vodi profesionalno i prema jasnim planovima (da ne kažem strategiji).
Možemo lobirati za pomoćne terene i bolju infrastrukturu.
Ono na što ne možemo izravno utjecati je rezultat u subotu, to je na igračima, treneru, sportskom direktoru i upravi.
Ali ako klub bude vođen sustavno, profesionalno i s jasnim pravilima, rezultat će doći.
Mora.
I ajmo dobit u subotu, bit će nam svima lakši idući radni tjedan.