Ne, u prapovijesti nismo imali ni hip-hop ni rap glazbu, no imali smo i još uvijek imamo, to jest još uvijek teče jedinstveni glazbeni izričaj, jedinstvena glazbena metrika. O čemu se radi?
U modernoj glazbi, manje-više sve se svodi na 4/4 ili 3/4 metriku, stoga je prava rijetkost danas naići na deseteračku metriku, i to u modernom rap ruhu. U pjesmi „Nikoliko“ s drugog albuma Vojke V, izdan od strane Croatia Records, 2023. godine, izvođač se okušao ne samo skladati pjesmu, nego i napisati tekst u tom jedinstvenom stilu. Uvod u pjesmu „Nikoliko“ glasi: „idemo idemo 'ajmo 'ajmo“, gdje se očituje deseteračka metrika, i to u interesantnom stilu 6+4, gdje je 6=2 x i-de-mo, a 4 = 2 x aj-mo; taj stil je interesantan, jer je standardni epski deseterac 4+6.
Deseterac se pod raznim imenima iznimno puno koristi u ostatku Europe. On je jedan od najvažnijih temelja zapadnoeuropske poezije i književnosti, posebice u Francuskoj, Engleskoj i Italiji. Međutim, dok je na Balkanu deseterac pretežno ostao vezan za usmenu narodnu predaju, gusle i folklor, u ostatku Europe postao je stih visoke, pisane dvorske i umjetničke književnosti.
U narodnoj usmenoj predaji naših prostora, deseterac često prati „trio“ – zmaj, junak i vila. Čak je tim osnovnim elementima ovog drevnog kulta nazvana i knjiga – Zmaj, junak, vila (Antologija usmene epike iz Dalmacije), izdana 1992., u izdanju Književnog kruga Split.
Pored ovog odlično sabranog djela, imamo i mnoštvo drugih epskih iskaza koje se tiču zmaja, junaka i vile, kao u trojnom obliku, tako i u dvojnom (zmaj i junak, zmaj i vila, junak i vila). Navedimo neke: Marko Kraljević i Vila; Carica Milica i Zmaj od Jastrepca; Zmaj Ognjeni Vuk i Đerzelez Alija; Miloš Obilić i vila Nagorkinja; Zmaj od Noćaja i Ivan Goranin; Zmaj i lijepa đevojka; Rođenje Zmaja Ognjenoga Vuka; Ban Milutin i zmaj od Jastrepca; Zmaj Ognjeni Vuk i ban od Karlovca; Vila zida grad; Zmaj i sokolica; Zmaj se preveže preko mora, itd itd.
Sve navedene su rađene u desetercu. Taj takozvani „balkanski deseterac“ je tradicionalni stih kojim je opsežno stvarana i prenošena epska i lirska usmena poezija ovih prostora, često izvođena uz gusle. Epski (junački) deseterac ima ritmičku shemu 4 + 6 (npr. „Podiže se Zmaj-Ognjeni Vuče“, iz pjesme Ženidba Zmaj-Ognjenog Vuka; „Ljeti zmaju od Jastrepca vrha“, iz pjesme Carica Milica i Zmaj od Jastrepca; „Doletio zmaj ognjeni silni“, iz pjesme Miloš Obilić zmajski sin) .
Osim epskog, postoji i lirski deseterac koji se razlikuje po ritmu. Dok epski koristi ritam 4+6, lirski deseterac ima prekid, stanku ili predah nakon petoga sloga (5+5) i drugačiji raspored naglasaka. I lirski deseterac spominje zmaja, iako je to znatno rjeđi slučaj nego u epici. Lirske (ženske) narodne pjesme rijetko obrađuju motive zmajeva jer su više usmjerene na obiteljske, ljubavne i svakodnevne osjećaje. Ipak, u mitološkim lirskim pjesmama zmaj se pojavljuje kao mitski ljubavnik koji pohodi djevojke („A pofali se zeleni zmaje/Da on obljubi lijepu caru“), iz pjesme Ženidba kralja Vukašina.
Iako koriste različit broj slogova, Homerova djela i balkanske narodne pjesme strukturno su vrlo slične u načinu nastanka i prenošenja. Ova je veza ključna u svjetskoj književnosti: američki istraživač Milman Parry proučavao je dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća pjevanje balkanskih guslara, te je ukazao je da se Homer služio istom tehnikom usmenog improviziranja i pamćenja. Homerovi stalni pridjevi („brzonogi Ahilej“) djeluju potpuno jednako kao i formule u našim narodnim pjesmama. Milman Parry nije dočekao objavu jedne jedinstvene knjige u kojoj bi u potpunosti i osobno uobličio sve rezultate svojih balkanskih istraživanja jer je tragično preminuo 1935. godine, ubrzo nakon povratka s terena. Ipak, njegova revolucionarna teorija (danas poznata kao Parry-Lordova teorija usmene formule) i dokazi o vezi između Homera i balkanskog deseterca izneseni su i sačuvani kroz nekoliko ključnih djela, studija i kasnijih kompilacija.
Temelj za ovakav stav nalazi se u njegovim dvjema disertacijama, objavljene 1928. Prije dolaska na Balkan, Parry je na pariškoj Sorboni obranio dvije doktorske disertacije na francuskom jeziku:„L'Épithète traditionnelle dans Homère“ (Tradicionalni epitet u Homera), „Les formules et la métrique d'Homère“ (Formule i Homerova metrika). U tim je radovima on čisto matematički i tekstualno dokazao da je Homerov stil prepun ponavljajućih formula (poput „brzonogi Ahilej“ ili „mnogostradalni Odisej“), što ukazuje na to da su Ilijada i Odiseja proizašle iz usmene tradicije. Kako bi tu teoriju dokazao u praksi, krenuo je u potragu za živom praksom na Balkanu. Njegova ključna studija nastala je tijekom i nakon svojih terenskih istraživanja u Bosni, Hrvatskoj i Crnoj Gori – Parry je počeo pisati opsežnu studiju pod naslovom „Homer and Huso“ (Homer i Huso). Značenje naslova: „Huso“ u naslovu odnosi se na Ćor-Husa Husovića, legendarnog i tada već preminulog crnogorsko-bošnjačkog guslara kojeg su ostali pjevači smatrali najvećim majstorom i nekom vrstom lokalnog epskog „barda“. U ovoj nedovršenoj studiji Parry je izravno uspoređivao metričke i strukturalne zakonitosti grčkog heksametra s balkanskim epskim desetercem, pokazujući kako nepismeni pjevači s Balkana koriste identične mnemotehničke trikove i formule kao i Homer. Budući da je Parry umro mlad, njegovo je istraživanje, bilješke i terenske zapise preuzeo, dovršio i uobličio njegov vjerni asistent i student Albert Lord. Lord je 1960. godine objavio knjigu „The Singer of Tales“ (Pjevač priča), koja se smatra biblijom usmene književnosti. U ovoj knjizi je definitivno i do kraja znanstveno utemeljena Oralno-formularna teorija. Lord u njoj koristi Parryjeve podatke i detaljno, poglavlje po poglavlje, uspoređuje balkanske guslare (osobito Avdu Međedovića) s Homerom, dokazujući da balkanski deseterac i Homerov heksametar funkcioniraju po potpuno istoj matrici usmenog stvaralaštva. U zbirci tekstova „Serbo-Croatian Heroic Songs“ (od 1953. nadalje), Harvard University Press počeo je pedesetih godina izbivati višetomnu seriju pod nazivom „Serbo-Croatian Heroic Songs“ (Srpskohrvatske junačke pjesme), u kojoj su objavljeni izvorni tekstovi deseteračkih pjesama koje su Parry i Lord snimili na terenu (poput pjesama Saliha Ugljanina i Avde Međedovića), uz engleske prijevode i Parryjeve komentare o njihovoj povezanosti s Homerovim epovima. Svi ovi radovi i danas se čuvaju u sklopu Zbirke usmene književnosti Milmana Parryja na Sveučilištu Harvard (The Milman Parry Collection of Oral Literature), koja sadrži više od 12.000 fonografskih diskova i bilježnica s balkanskim pjesmama.
Osim deseterca, Vojko V se okušao i u 7/8 u pjesmi „Zovi čovika“, s albuma prvijenca „Vojko“, izdan 2018. godine, također od strane Croatia Records. Interesantno za ovu pjesmu je što sam izvođač spominje kroz tekst pjesme da su „Zovi čovika“ i „Čavoglave“ jedine pjesme u Hrvatskoj koje su u7/8 ritmici. Međutim, postoji barem još jedna skladba, i to grupe Time, pod nazivom „Makedonija“, izdana 1973. godine. Interesantno je da Vojko spominje front mana Time-a u pjesmi „Opa“ s drugog albuma: „"Obukla je topić, pa me sitilo na Dadu". Nekako mi je nelogično da Vojko nije čuo za „Makedoniju“.
Vojko V je nastavio tradiciju staru tisuće godina, i to u potpuno modernom ruhu!!! Dakle, tradicijska je metrika u Vojke V, dok je lirika moderna. Bilo bi interesantno čuti Vojku V kako obrađuje neke od deseteračkih narodnih pjesama, s već gotovim tekstom ili s njegovim tekstom no baziranom na narodnoj epici.