Posljednjeg vikenda u rujnu u Pločama će se održati ILIRIKON 2026., međunarodna konferencija koja se bavi poviješću, kulturom, naslijeđem i baštinom Ilira. Konferencija će okupiti sudionike iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore i Makedonije, među kojima su sveučilišni profesori, arheolozi, povjesničari, umjetnici i neovisni istraživači. Ovogodišnje izdanje nastavlja koncept prve konferencije ILIRIKON, održane prošle godine na Šolti.
U povodu ILIRIKONA 2026. razgovarali smo s Miškom Erakom, predsjednikom udruge Obličevac i suorganizatorom konferencije. Erak je diplomirani inženjer građevinarstva i magistar poslovnog upravljanja, autor knjiga „Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi“ i „Kamena knjiga mrtvih – Stećci Grada Ploča“. S Erakom smo razgovarali o tome kako je počelo njegovo zanimanje za povijesne i arheološke teme, nastanku ILIRIKONA, ovogodišnjoj konferenciji u Pločama, ali i njegovim pogledima na povijest, Ilire, podrijetlo stanovništva, stećke i glagoljicu.
Kako ste se počeli zanimati za povijesne / arheološke teme s obzirom da ne dolazite iz nikakve slične struke već ste diplomirani inženjer građevinarstva i magistar poslovnog upravljanja?
Mislim da ulazimo u razdoblje (ili se u njega vraćamo) kada primarno obrazovanje neće i ne treba biti od ključne prednosti već teze koje intelektualac ima i želi istaknuti na način da temu logički obrazloži, podastre relevantne reference i stoji iza toga.
Prije četiri godine sam bio u Göbekli Tepeu (ispravnije bi bilo koristiti termin Taş Tepeler jer se radi o desecima lokaliteta) i ostalim lokalitetima u jugoistočnoj Turskoj odnosno Mezopotamiji i osobno se uvjerio da se radi o tehnološki naprednoj i u svakom pogledu sofisticiranoj civilizaciji staroj preko 12.000 godina. Po arheološkim „znanstvenim“ tezama Taş Tepeler je nastao od lovaca – sakupljača odnosno nomada koji nisu imali stalno mjesto boravka i nisu ni poznavali keramiku a kamoli neke naprednije alate. Ovaj narativ jednostavno nema nikakvog smisla i tek je puko naklapanje u smislu zadovoljenja nedokazane teze o postupnoj evoluciji.
Isto tako sam prije desetak godina shvatio da nešto nije u redu s tezom da smo podrijetlom Slaveni koji su na ove prostore došli u sedmom ili nekom takvom stoljeću. Naime Mateljkovu gradinu, u okolici Ploča na mjestu gdje se Biokovo susreće s morem, je 1886. godine opisao legendarni don Petar Kaer (koji je tamo službovao kao župnik) kada je spomenuo da lokalni seljaci prenose legendu jer su sigurni da je u njoj „zakopano blago“. Iako je don Kaer bio sumnjičav prema takvim pričama, „zakopano blago“ je ipak pronađeno 1906. godine kada je na gradini iskopano gotovo 500 kovanica ilirskog kralja Baleja koji je vladao u II. stoljeću pr. Kr. Najbrojniji nalaz ilirskih kovanica u Hrvatskoj nameće samo jedno pitanje: kako je moguće da su seljaci, ako su na ove prostore stigli u VII. stoljeću kao Slaveni, prenosili legendu „o zakopanom blagu“ s koljena na koljeno preko 2.000 godina?
Koje su po vašem mišljenju zablude i neistine u Hrvatskoj, ali i u svijetu, koje se uporno komuniciraju i nameću a nemaju znanstveno uporište?
Najgore od svega je što se te neistine nalaze u našim nacionalnim kurikulima i školskim udžbenicima i na taj način se neprekinuto prenose na naše mlađe generacije.
Na globalnoj razini to su prije svega nedokazana teorija evolucije, takozvani Proto indoeuropski jezik (PIE) i neznanstvene discipline kap što su arheologija i povijest. Naša djeca uče u školama tezu o evoluciji kao neupitno istinu što predstavlja obmanu u obrazovnom sustavu jer, vidjeli smo i na primjeru Göbekli Tepea, da razvijene civilizacije nastaju (i nestaju) u ciklusima a da pri tom ne znamo tko im je kreator (stvoritelj). Još jedna obmana obrazovnog sustava je tzv. PIE jezik, počevši od naziva jer pojam Indo – europski zemljopisno zauzima pola svijeta. Istina je sasvim drugačija, svi su stanovnici zemlje u početku govorili jedinstvenim jezikom dok PIE predstavlja fikcionalnu lingvističku tvorevinu. Nadalje, sve discipline koje se ne mogu znanstveno dokazati eksperimentom ili opitom, ne možemo ozbiljno ni smatrati znanstvenim disciplinama – tu spadaju povijest, arheologija, antropologija i njima slične discipline, to jest discipline koje se bave zbivanjima u prošlosti.
Na domaćoj razini postoje veliki problemi u dokazivanju, kao što sam već rekao, slavenskog podrijetla Hrvata ali i srednjovjekovlju stećaka i starosti glagoljice. Naime sve navedene teze nam je nametnula takozvana „bečko - berlinska“ škola a nastale su pod okriljem njemačkog nacionalističkog pokreta Drang nach Osten (prodor na istok).
Haplogrupa I je određena mutacijom odnosno markerom M170 i smatra se, uz keltsku, jedinom staro-europskom haplogrupom, koja je nastala u centralnom dijelu Europe prije otprilike 25 – 30.000 godina. Zastupljenost haplotipa I2a1 najizraženija je u BiH i Hrvatskoj, odnosno na širim područjima oko dinarskog planinskog masiva, stoga mnogi znanstvenici smatraju kako je mutacijom nastala na balkanskom prostoru pa je kolokvijalno nazivaju „dinarska ili jadranska haplogrupa“. S učestalošću od oko 45% u Hrvatskoj i oko 50% u BiH ove se države smatraju mjestom pojavljivanja haplotipa I2a1. Riječ je o istim prostorima na kojima se nalazi više od 95% svih evidentiranih monolita, primjeraka pretpovijesne megalitske tradicije kao i primjeraka kasnije preoblikovanih u ruho srednjovjekovne tradicije (stećaka). Ako je došlo do masovnog doseljavanja Slavena (Hrvata) i ranosrednjovjekovne smjene stanovništva, kako djeca uče u školama, kako je moguće objasniti najvišu frekvenciju zastupljenosti najstarije i najeuropskije haplogrupe (koju se jedino može pronaći u Europi) baš na našim prostorima koja je najizraženija upravo na područjima Dalmacije i Hercegovine? Stećci nisu (samo) srednjovjekovni nadgrobni spomenici već su nastajali neprekinuto u kontinuitetu od prapovijesti neutvrđenog doba pa sve do srednjeg vijeka kada su dorađivani i kada su pod njih ljudi pokapani u sekundarnim grobištima. Stećci i drugi megaliti su materijalni dokaz autohtonosti našeg naroda koji se ukapa na istom prostoru u kontekstu tumula (gomila) i na istim nekropolama stećaka od prapovijesti do srednjeg vijeka, a ponegdje i dulje. Imamo i svoj jezik i svoje pismo - glagoljicu koju je zabilježio sveti Jeronim kada je preveo Sveto pismo na latinski i hrvatski jezik. Hrvatska tradicija poštuje sv. Jeronima kao tvorca glagoljice ali postoje jake indicije da ju je on samo zabilježio kao hrvatsko (ilirsko) pismo.
Kako ste počeli s organizacijama konferencija, kako su postavljene i koje su temeljne odrednice ILIRIKONA?
Počeli smo sasvim slučajno s obzirom da često idem u vikendicu na rijeci Korani u blizini Karlovca, susretao sam se s neovisnim istraživačima iz tog grada Goranom Majetićem i Tomislavom Beronićem. U jednom takvom nevezanom razgovoru došli smo na ideju da organiziramo prvu hrvatsku konferenciju o Ilirima. Naime, konferencije o Ilirima su se redovito održavale u Jugoslaviji ali u Hrvatskoj očito nije bilo interesa za njih. Ovdje moram napomenuti da pojam ILIRSKO u kontekstu konferencije treba shvatiti i šire i dublje jer se odnosi na sve naše pretke koji su živjeli na ovim prostorima u predrimsko odnosno prapovijesno doba. Iliri su plemena s atributima naroda koja su u zadnjem tisućljeću prije Krista boravili na područjima hrvatskih povijesnih prostora. Prije svih su to Delmati, Japodi, Panonci, Kolapijani, Histri, Liburni, Ardijejci, Plereji, Autarijati, Daorsi, Narensi, Manijci, Nesti, Hili, Bulini ali i drugi... Iliri su najstariji poznati naseljenici prostora na kojima danas obitavaju Hrvati (i drugi narodi) i direktna su karika - poveznica u njihovom razvoju. Međutim, vrlo je izvjesno kako iIliri nisu najstariji politički narod koji je obitavao na našim prostorima (prije njih su bili Pelazgi npr.), ali o Ilirima imamo dostupne informacije preko mnogobrojnih disciplina koje konferencije ILIRIKON žele istaknuti.
Prva konferencija ILIRIKON je održana na otoku Šolti 2025. godine gdje smo postavili temeljne odrednice konferencije kroz deklaraciju koju smo nazvali „Deklaracija o ilirskom naslijeđu u Hrvata“ koja se može pronaći i pročitati u Zborniku radova ILIRIKON 2025. tiskanim nakon konferencije. Prva konferencija na Šolti je postavila i standarde u organizaciji i metodologiji rada koji se ogledaju u multidisciplinarnom, jednakopravnom i inkluzivnom pristupu temi. Naime, osim stručnih radova i prezentacija ravnopravno uključujemo i kulturno – umjetničke izvedbe kao što su izložbe slika i skulptura ili koncerte na tradicijskim glazbalima kao što su diple, gajde ili gusle. Nadalje, na svakoj konferenciji organiziramo vođene izlete na lokalitete značajne za našu kulturnu - povijesnu baštinu na kojima s lokalnim ljudima razgovaramo što im znače i na koji način ih trebamo zaštiti i prezentirati. Na svakoj konferenciji potičemo mogućnost uključivanja lokalne zajednice tako da smo na Šolti imali sudjelovanje domaćina koji su po prvi put javnosti prezentirali dijelove ilirske ženske nošnje, sačuvane u župnom dvoru dok im je na otoku kao župnik službovao legendarni don Ante Škobalj.
Dakle, organizacijske i metodološke odrednice ILIRIKONA su multidisciplinarnost, jednakopravnost, inkluzivnost i briga o lokalitetima značajnim za našu kulturnu - povijesnu baštinu.
Koje su vam do sada najveća postignuća i što ubuduće planirate?
Živimo u nametnutim zabludama koje nisu slučajne nego su dugoročno planirane i implementirane i kao takve idealne za manipulaciju masama što se događa sada, u ovom trenutku. Današnji prirodni nastavljač nametnutih nam teza je globalizacija koja je vođena prvenstveno gospodarskim i političkim interesima. Iako čovjek nikada nije imao takve mogućnosti povezivanja istodobno nikada nije bio otuđeniji od zavičaja. Tek afirmacijom naših identiteta, prvenstveno ilirskog i hrvatskog, postajemo kompetentni za preuzimanje globalnog identiteta i ostvarujemo preduvjete suživota lokalnog i globalnog, autohtonog i univerzalnog. Ne gajimo nikakve iluzije o brzoj promjeni ali ako ni mi ništa ne pokušamo i poduzmemo ... tko će? Istina je samo jedna i svatko ima pravo na nju i svatko je ima pravo propitivati. Naš krajnji cilj je stvoriti „kritičnu masu“ koja će zaustaviti manipulacije i loše primjere odnosa prema našoj povijesnoj i kulturnoj baštini i koja će preispitati svjetske i hrvatske povijesne „činjenice“ na način da ih pokuša razdvojiti od mitologije i ideologije.
Naše najveće postignuće su konferencije ILIRIKON 2025. na Šolti, ILIRIKON 2026. koji će se koncem rujna održati u Pločama i prema najavama ILIRIKON 2027. koji ćemo prvi put imati van Dalmacije odnosno biti će organizirana u kontinentalnom dijelu Hrvatske (neka grad domaćin za sada ostane tajna).
Velika postignuća su i Zbornici radova, ILIRIKON 2025. Šolta koji sadržava gotovo 300 stranica s 10 radova dok je već tiskani zbornik ILIRIKON 2026. obimniji od prvoga s preko 550 stranica i 14 radova. Međutim, najveće postignuće je pozornost koju smo privukli na svim razinama. Reakcije su raznolike ali snažne tako da zbog intenziteta poruka smatramo da idemo u pravom smjeru.
Koji su glavni razlozi zbog kojih ste organizirali konferenciju ILIRIKON 2026. u Pločama i što nam ona novoga donosi?
Na konferenciji u Pločama (kao što smo i na Šolti) primjenjujemo multidisciplinarni i inkluzivan pristup u koji uključujemo sve intelektualce širokog spektra pa smo tako pozvali književnike (uključujući i održavanje hommage-a velikom hrvatskom pjesniku Petru Gudelju), slikare, kipare i glazbenike. Prikazujemo 2 filma, cjelovečernji igrani ILLYRICVM u kojem su redatelj i producenti rekonstruirali Ilirski jezik, običaje, odjeću i obuću, glazbu ali i dokumentarni film snimljen na prvoj konferenciji ILIRIKON 2025. na Šolti.
Imamo i vođene izlete u Gradu Pločama na ilirske gradine, gomile i nekropole stećaka na Staševici, Baćini i Plini. Organizirati ćemo i okrugli stol pod radnim naslovom: Uništavanje naše kulturne baštine i na koji način je pokušati spasiti? kao i dva koncerta u večernjim satima.
Tiskan je Zbornik radova od preko 550 stranica sa 14 radova koji će svi biti predstavljeni na konferenciji i koji govore o: početcima pismenosti u Ilira preko simbola koji su prerasli u glagoljicu. percepciji Ilira u grčkim i rimskim vrelima, jadranskoj ravnici kao Atlantidi, hrvatskom jeziku na rubu znanosti, stećcima koji su od dokaza autohtonosti našeg naroda u vrlo kratkom periodu od 25 godina postali srednjovjekovni, odnosu Pajonaca, Makedonaca i Ilira, ilirskom gradu Risanu sjedištu kraljice Teute, dva kulta predrimskog doba: zmaju / zmiji i antropomorfnom božanstvu, razlozima Batonskog ustanka i njegovom završetku, tome kako su Ahejci preko ušća Neretve i Ploča došli u Troju na ljubuškom polju, dva rada o dentalnom istraživanju Ilira u nalazištu Kopila na Korčuli, izvornoj glazbi dalmatinskog zaleđa i kao poseban gost – predavač dr. Semir Osmanagić će govoriti o Bosanskim piramidama i njihovom geometrijskom odnosu.
Predavači i posjetitelji dolaze iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije i naravno i Hrvatske.
Činjenica da je I2a1 najstarija i najeuropskija haplogrupa s produhovljenom megalitskom kulturom nije nam donijela sreću i spokoj već, naprotiv, samo nevolje i probleme kojima se mi kao narod nismo znali othrvati i oduprijeti. Stoga se danas nalazimo u nezavidnoj, a moglo bi se reći i bezizglednoj situaciji jer ne poznajemo svoje korijene, tradiciju i načine življenja naših predaka. Drugim riječima i na veliku žalost, u potpunosti smo zaboravili svoju baštinu, kulturu i duhovnost. Samo u kontinuiranom dijalogu s očuvanom baštinom koju su nam preci ostavili u naslijeđe i sustavnim prenošenjem na naše mlađe naraštaje odat ćemo im zasluženo priznanje ali prije svega ćemo na taj način spoznati sami sebe.
ILIRIKON 2026. održat će se 25. - 27. rujna, godinu dana nakon prvog izdanja konferencije održanog na Šolti.
