Murga, talog koji ostaje na dnu spremnika nakon filtriranja maslinova ulja, nekada je u dalmatinskim kućanstvima imala sasvim praktičnu namjenu. Od nje se kuhao sapun. Taj gotovo zaboravljeni postupak danas ponovno živi u Gornjim Tučepima, gdje Ana Karabatić u Sapuneriji Rustika od murge, starog maslinova ulja i drugih dijelova masline izrađuje sapune i kozmetičke proizvode.
O njihovoj proizvodnji početkom srpnja pisao je i međunarodni Olive Oil Times, specijalizirani medij posvećen maslinarstvu i maslinovu ulju. Priča iz Gornjih Tučepi objavljena je pod naslovom „In Dalmatia, Olive Oil Waste Finds New Life in Natural Soap“.
Povod je zapravo bila jedna sasvim obična rasprava među maslinarima. Na ovogodišnjim Danima maslina i ulja Peljuzica u Sukošanu netko je tijekom predavanja o filtriranju ulja upitao što napraviti s murgom. Kada je iz publike stigla primjedba da se nekada od nje radio sapun, predavač Stjepan Dević pokazao je upravo prema Ani Karabatić.
Odgovor je znala. Sapun od murge već dugo izrađuje tradicionalnim kuhanjem u kotlu, postupkom kakvim su se služile i naše bake. Takav sapun nije namijenjen samo pranju ruku, već prvenstveno kućanstvu i pranju rublja. Posebno se dobrim pokazao za jedan problem koji dobro poznaju iznajmljivači na Makarskoj rivijeri: tvrdokorne mrlje od krema za sunčanje na ručnicima i posteljini.
Od prvog spoja do berbe maslina
Veza Ane Karabatić s maslinama počela je mnogo prije Sapunerije, i to gotovo slučajno. Grafička dizajnerica iz Splita na prvom je spoju s budućim suprugom Draganom Delićem dobila pitanje kako stoji s maslinama. Pomislila je da je riječ o pozivu u šetnju i odgovorila da odlično.
Zapravo ju je pozvao u berbu.
Delić je maslinar i zaljubljenik u planine, a njegova su ulja osvajala zlatne medalje na Noćnjaku. Ana se, osim u njega, brzo zaljubila i u Gornje Tučepe, stare kamene kuće, suhozide i maslinike pod Biokovom.
Godine 2012. preselila se u skromnu staru kamenu kuću s konobom. Nije bilo suvremene kupaonice, televiziju je zamijenila peć na drva, a upravo je u tom okruženju počela ozbiljnije izrađivati sapune.
Početna motivacija pojavila se još ranije, nakon rođenja blizanki. Čitajući deklaracije proizvoda koje je koristila za djecu, počela je tražiti jednostavnije alternative industrijskim sapunima i šamponima. Uz kvalitetno maslinovo ulje koje je već bilo dostupno u obitelji, prirodni sapun nametnuo se kao logičan izbor.
Ono što je počelo kao kućna proizvodnja ubrzo je preraslo u posao. Manje od godinu dana nakon prvog prodajnog štanda u Tučepima sapuni su se prodavali u više od 20 suvenirnica duž Jadrana, a kroz radionicu je do danas prošla proizvodnja od oko 400 tisuća sapuna.
Susjedi donose staro ulje
Posebno zanimljiv dio priče ponovno vodi do murge.
Kada su ljudi u okolici doznali čime se Ana bavi, počeli su joj donositi staro i oksidirano maslinovo ulje koje više nije bilo za prehranu. Takvo ulje nije koristila za finije sapune koje izrađuje hladnim postupkom pa je počela proučavati stare načine kuhanja sapuna.
Nije išlo odmah. Proučavala je stare knjige, pokušavala i griješila dok nije ovladala postupkom potpunog kuhanja. Starije žene još su se sjećale kako se sapun nekada radio, ali uglavnom samo postupka koji su naučile u vlastitim kućama. Teoriju i preciznije detalje trebalo je ponovno otkriti.
Tako su murga i ulje koje više nije za jelo ponovno postali sirovina.
U toj računici postoji i jednostavna ekološka logika: umjesto da staro ulje i talog završe kao otpad, od njih nastaje proizvod koji se ponovno koristi u kućanstvu.
Iskoriste gotovo cijelu maslinu
Ni priča s maslinom ne završava na ulju.
U proizvodnji koriste i maslinov list, koji nakon rezidbe ili berbe često ostaje neiskorišten. Ana ga dodaje svojim kozmetičkim proizvodima, osobito kremama i serumima. Svježe ekstra djevičansko maslinovo ulje koristi se za proizvode za njegu kože, starije ulje i murga za tradicionalne kućanske sapune, a svoje mjesto imaju i lokalni med, pčelinji vosak te samoniklo bilje s Biokova poput smilja, lavande i ružmarina.
S vremenom se posao proširio i izvan samih sapuna. Koristeći iskustvo obiteljskog posla s metalom, Ana je počela osmišljavati alate, kalupe i rezače potrebne za proizvodnju. Profesionalni rezač sapuna od nehrđajućeg čelika postao je jedan od njihovih najprodavanijih proizvoda, a stigao je čak i do kupaca u Kini.
Znanje je počela prenositi i drugima. Tradicionalnom postupku izrade sapuna bez otpada podučila je više od 500 žena s prostora bivše Jugoslavije, dok je kroz njezine tečajeve izrade sapuna hladnim postupkom prošlo više od 1.500 polaznika. Radionice je održavala u Splitu, Dubrovniku, Šibeniku, Zadru i Zagrebu, ali i ispred kamene konobe u Gornjim Tučepima, gdje se cijeli postupak može vidjeti tamo gdje je proizvodnja i nastala.
Maslinovo ulje za kožu, starije ulje i murga za sapun, list za kozmetiku, drvo za ogrjev. Ono što bi drugdje moglo završiti kao otpad ovdje ponovno ulazi u uporabu.
I upravo je ta proizvodnja iz kamenih Gornjih Tučepi, između maslinika i Biokova, ovog ljeta završila na stranicama Olive Oil Timesa i pred međunarodnom publikom.