Makarska glazbenica Romana Lalić Pejković predstavila je novu pjesmu „Još dobro je“, jednu od svojih najosobnijih pjesama, posvećenu pokojnom ocu koji je bolovao od progresivne supranuklearne paralize (PSP), rijetke i neizlječive neurodegenerativne bolesti.
Pjesma je nastala mnogo prije snimanja, gotovo spontano, jedne večeri u obiteljskoj kuhinji.
„Sjedila sam u kuhinji i nešto pisala, a on je ušao. Gledala sam ga, a riječi i melodija su same potekle. Zapravo sam svoje osjećaje prenijela na papir i kako je tada izašla iz mene, više se nije mijenjala“, ispričala je Romana.
Njezin otac, kaže, bio je snažan čovjek, stasom i glasom. Upravo je od njega naslijedila snažan vokal, ali ono čemu se obitelj nekada znala i nasmijati poslije će dobiti sasvim drugo značenje.
Govor mu se počeo usporavati godinama prije postavljanja dijagnoze. Njegov glas u crkvi znao bi odzvanjati i nakon što bi pjesma završila. Kasnije su došli padovi, ozljede i sve teži koraci. Nakon dugog puta do dijagnoze utvrđeno je da boluje od PSP-a, progresivne supranuklearne paralize, rijetkog poremećaja pokreta iz skupine atipičnog parkinsonizma.
Pjesma je dugo čekala svoj trenutak. Nakon očeve smrti Romana nije bila sigurna može li je emocionalno iznijeti niti želi li tako osobnu priču podijeliti s javnošću.
Prekretnica je stigla s natječajem za Šansonu. Gotovo pred sam kraj odlučila je pokušati, sjela za klavir, snimila demo i poslala ga producentu Hrvoju Domazetu.
„Čekala sam skoro do samog kraja natječaja, a onda skupila hrabrosti i rekla: sad ili nikad“
Domazetu se pjesma svidjela i krenuo je u produkciju, a „Još dobro je“ prijavljena je posljednjeg dana natječaja. Vokal je snimljen u studiju Deva u Splitu uz Dadu Marušića, dok su u stvaranju pjesme sudjelovali i Romanini rođaci Ivan i Luka Srzić, koji su odsvirali bas gitaru i bubnjeve.
Jednako osobna priča prati i videospot. Snimljen je u staroj obiteljskoj kući u zaseoku Postup i njegovoj okolici, mjestu za koje je njezin otac bio posebno vezan.
„Njegov duh je još uvijek u svakom kamenu, svakom stablu zaseoka“, kaže Romana.
Spot su snimili Matko Petrić i Jovica Kozlica, a Petrić je kadrove oblikovao kao poetsku priču o prošlom vremenu. Snimanje neposredno prije kiše donijelo je poseban ugođaj, dok krajolik nosi i tragove velikog požara od prije dvije godine. U kadrovima se tako izmjenjuju novo i staro, zelenilo i prostor koji je prošao kroz vatru.
Iza naslova pjesme krije se možda i njezin najteži dio. Romanin otac pred kraj bolesti više nije mogao govoriti.
„Nije lako gledati kako voljena osoba polako nestaje. Moj tata na kraju više nije mogao govoriti, a to je ono zadnje što ostaje kad ruke i noge izdaju. U pjesmi sam poželjela da opet vikne, pa makar od ida, da opet sve bude dobro. Po tom stihu pjesma je i dobila ime“.
„Još dobro je“ Romana je posvetila ocu, ali i svim ljudima koji žive s ovom teškom bolešću te njihovim obiteljima. Posebno ističe teret koji nose najbliži članovi obitelji i svoju majku, koja je zajedno s njima prolazila kroz očevu bolest.
Za Romanu zato ovo nije samo nova pjesma. To je osobna uspomena pretvorena u glazbu, ali i poruka ljudima čija se svakodnevna borba često odvija daleko od očiju javnosti.
„Vjerujem da će se mnogi prepoznati u njoj i pronaći utjehu. Ovo je krik za sve nevidljive borce.“