Nakon velikog požara na omiškom području i rasprave o tome zašto građani nisu dobili upozorenje putem Sustava za rano upozoravanje i upravljanje krizama (SRUUK), otvorilo se još jedno važno pitanje: kako u izvanrednim situacijama pravodobno upozoriti gluhe i nagluhe osobe?
Na taj je problem nakon požara upozorio gluhi bračni par Miro i Lucija Opačak iz Nemire kod Omiša. Njihovo iskustvo posebno je odjeknulo jer su opisali što za gluhu osobu znači naći se usred požara bez informacije o tome što se događa i kamo treba krenuti.
Miho Opačak upozorio je da gluhe osobe ne mogu čuti sirene i druga zvučna upozorenja te postavio jednostavno pitanje: što se događa ako opasnost nastupi usred noći, dok osoba spava? Kao moguća rješenja naveo je upozorenja putem mobilnog telefona, vibracije i svjetlosne signale.
Njegova supruga Lucija opisala je strah i zbunjenost tijekom požara. Vidjela je vatru, policiju, vozila i ljude koji su se počeli spuštati prema moru, ali kao gluha osoba nije imala informaciju što se zapravo događa. U jednom trenutku muškarac ju je ukrcao u brod kojim se stanovništvo sklanjalo pred požarom.
Njihova priča potaknula je i Tonija Vujčića iz Makarske, međunarodnog šahovskog majstora i osvajača zlata na ekipnom Svjetskom prvenstvu u šahu za gluhe, da javno upozori na problem s kojim se gluhe osobe mogu suočiti bilo gdje u Hrvatskoj. Vujčić je gluha osoba, kao i njegova supruga, a bračni par iz Nemire njegovi su prijatelji.
„Kao gluha osoba i kao suprug gluhe žene, potpuno razumijem zabrinutost i strah mojih dragih prijatelja, bračnog para iz Nemire kod Omiša. Upravo zato osjećam potrebu javno reagirati. Na području Makarske rivijere također živi više gluhih osoba i obitelji koje, u slučaju požara, potresa, poplave, velike oluje ili neke druge izvanredne situacije, ne mogu čuti sirene, zvučna upozorenja ni dolazak vatrogasaca. Zato se opravdano pitamo: tko će nas probuditi tijekom noći ako se dogodi požar ili neka druga opasnost?“, rekao je Vujčić za Pod Biokovom.
Nakon omiškog požara o neaktiviranju SRUUK-a govorio je i premijer Andrej Plenković, navodeći da se situacija razvijala vrlo brzo zbog vjetra i noćnih uvjeta. Upravo takve okolnosti dodatno otvaraju pitanje koliko brzo informacija mora stići do ljudi koji se ne mogu osloniti na sirene, povike susjeda ili druga zvučna upozorenja.
„Smatram da sustav SRUUK mora voditi računa i o gluhim i nagluhim osobama te omogućiti pravovremeno upozoravanje putem mobitela, SMS-a, snažnih vibracija, bljeskajućeg svjetla ili drugih vizualnih upozorenja. Ne tražimo ništa posebno, tražimo ono što je najvažnije: pravo na sigurnost i pravovremenu informaciju, jednako kao i svi drugi građani. Imam pravo biti zabrinut za sebe, svoju suprugu i sve gluhe osobe koje žive na području Makarske rivijere. Sigurnost je pravo svih. Gluhe osobe ne smiju biti zaboravljene. Vrijeme je da se pronađe konkretno rješenje i da se nas gluhe osobe uključi u sustav upozoravanja. Rješenje postoji, treba samo volje da se provede“, poručio je Vujčić.
Iskustvo bračnog para iz Nemire pokazalo je koliko nedostatak pravodobne informacije može biti ozbiljan kada se opasnost širi brzo. Za gluhe i nagluhe osobe pitanje dostupnog sustava upozoravanja zato nije pitanje komfora, nego sigurnosti.