Zoki Talijan je splitski podcaster koji za sebe kaže da ga ne zanimaju ni klikovi ni pretplate ni algoritmi, samo Hajduk. Godinama je radio i živio po brodovima, kuhao, putovao po svijetu, skupljao priče i iskustva, a danas je jedan od najupečatljivijih glasova u podcast sceni oko HNL-a i Hajduka.
Njegovi nastupi kod raznih podcastera postali su mali kult, jer u istom dahu priča o povijesti Kluba, velikim igračima, Šolti, škampima na buzaru i odnosima u svlačionici. Ovo je dio razgovora koji oslikava kako gleda na Hajduk, podcaste i nogomet danas. Nekad ga "0dnese u širinu", ali to je Zoki Talijan, legenda podcast scene na Youtubu.
Za početak, kad si počeo pratiti Hajduka?
Prva utakmica, 1971. godine. U stvari, prije te utakmice Hajduk dobiva Vojvodinu u Novom Sadu 3:1 i matematički je prvak Jugoslavije nakon 16 godina. Onaj mračni period od petnaestak godina u životu Hajduka.
Ja sam tada imao 11 godina. I imao sam tu sreću da mi je u obitelji bio Vlade Kragić, najbolji centarfor Hajduka prije Drugog svjetskog rata. Oženio je moju tetu Milenu, sestru od mog djeda, i ja sam proveo puno lijepih ručkova i večera kod njih u Maksima Gorkog 6, preko puta zapada, gdje se kupovala karta za Stari plac. Tu sam upoznao Matošića, Vukasa i njegovu ženu. Zadimljeni stan, priče o svemu i svačemu, žute zavjese od dima. To se danas jedva može zamislit.
Te 1971. Hajduk dolazi iz Novog Sada, gdje je osigurao naslov prvaka. S aerodroma dolaze hidrogliserom Krila Dalmacije na Rivu i to je bilo ludilo. To ti je razina dočeka Ivaniševića 2001. ili Hajduka iste godine. Zadnje kolo, Stari plac pun, dobivamo Olimpiju 2:0, Stara Plinara sva u bilome. Istu ekipu smo poslije gledali protiv Valencije u Kupu prvaka. To nam je bio prvi Kup Prvaka (današnja Liga Prvaka). U biti, to nam je trebao biti drugi Kup Prvaka jer smo 1955. osvojili prvenstvo Jugoslavije. Upravo tada se i oformio Kup Prvaka, tako se zvao. Ali preko nekih ćiribu-ćiriba situacija Partizan je osvanuo u tom prvom Kupu Prvaka iako je bio 4. ili 5. u ligi.
Kako si završio u ovom svijetu podcasta, YouTubea i live emisija?
Ja sam jedini kojeg nije briga za klikbajt, subscriber, follower. Nemam ništa od toga, kao ni Josip Kvasina, moj kontraoponent, ni on nema ništa od tih klikova. Meni se život okrenuo prije tri i pol godine kad mi je iznenada umrla supruga. Otišao sam na Šoltu, u potpuno osamu. Nema struje, nema vode, nema puta, ali je predivno. I uđeš u taj đir da ti je najdraže biti sam.
I onda ti dođu YouTube i podcasti. Jedne noći, tri ujutro, ja sam na Šolti, ono lagano ti tuče val u sike, psi Bella i Dixi spavaju, a ja slušam Ivana Šaška – Profu (voditelja podcasta 8/24) i njegovu astrologiju, pola toga Bog i Isus ne razumije šta ovaj u Zagrebu lamata, neman pojma di ga vodi liva di desna. I napišem u komentaru, je li ovo moguće, je li ovo vrh života, opišem sebe, opišem valove i koga slušam. I tako, nakon mog prvog komentara, krene naše dopisivanje.
U isto vrime morate znati da san dobar sa nekim igračima Hajduka koji su dolazili kod mene na Šoltu. Kuhamo, družimo se, pa kod Darija Melnjaka na Klisu rižoti, pašticade.
Kako si upoznao Profu van virtualnog svijeta?
Krenuo sam sa sinom Lukom na utakmicu u Varaždin. Zadnji put tu sam bio prije 20 godina kad smo bili prvaci. Dan prije utakmice otišli smo do kuće Darija Melnjaka, koji živi nedaleko od Varaždina. Atmosfera je bila prava navijačka – pečeni janjci, druženje, svi u dresovima Hajduka. Ja sam ponio sa sobom teću škampi na buzaru i salatu od hobotnice, spreman počastiti ekipu.
Vidim ja da je ekipa preserans spiza, te ovo, te ono, ja kažem, ako ja stavim sad ove škampe na stol to će biti masakr, to nema smisla niti ćemo izguštat, samo će masakrirat, neće bit ništa od toga, i ja uopće ne stavim škampe.
U jednom trenutku, prisjetio sam se YouTube komentara kojeg sam ranije pisao Profi, pa sam sinu Luki rekao da pokuša pronaći njegov broj. U Zagrebu postoje samo dva Ivana Šaška. Nazvali smo prvi broj i javio se upravo Profa. Dogovorili smo se da se vidimo nakon utakmice, jer nam je povratak prema Splitu ionako bio kroz Dubravu.
I tako sam umjesto da škampe dijelim u Varaždinu, teću ponio u Zagreb – ravno kod Profe. Tamo smo se prvi put upoznali uživo.
Kako bi čitatelji koji te nikad nisu gledali u podcastu dobili dojam o tvojoj specifičnoj osobnosti, duhovitosti i zanimljivosti dalje te prenosimo u originalu, bez lekture.
Upoznao si hrpu ljudi iz podcast scene, mišljenje o Ivanu Šašku Profi ?
Negativnog nema osim što je naivan. Ali je to duša od čovika. Nebitno za koga navija, ja ti to ne gledam tko za koga navija u životu, jebe se mene. Profa je jedan. On je u svojoj smotanosti toliko fenomenalan da je to nemoguće. Ta njegova smotanost, to moraš prihvatit, a ako je ne prihvatiš onda nisi prihvatia ni njega. Njegovo kašnjenje, nejavljanje, da da, ne ne, to je nevjerojatno, to su takve amplitude u govoru. A on je inače matematičar i fizičar, znači šta da ti rečen, nije hrvatski i francuski nego matematika i fizika. Al šta ga jebe u matematici? To što sam ja jači u ove 4 osnovne radnje, posli kad krenemo u sinuse i kosinuse i jednadžbe pusti me. Ove 4, nije ni blizu, one osnovne.
Denis?
Agent 004, znači ja sam to reka 100 puta, da se rodia ranije, on bi u drugom svjetskom ratu radia za Mossad, KGB, CIU u hladnom ratu, on bi bia na sve strane, nema di on ne bi bia umrežen, to je takvi lik da ga zaista treba nać i teško ga je nać. Pošten u duši skroz, ima isto par vrlina, a to je da ti prikida kad razgovaraš s njim na telefon, samo ti prikine. Ti misliš da je nestalo struje, ali nije to samo prema tebi nego takav je. Znači kad se prema svima isto ophodiš to ti je karakter, nije to da si ti onda izuzetak, da te netko jebe i ovo ono. Opet ti kažem, neki se ljudi ljute, a ti moraš vidit di si.
Maki?
Uh, Makija dešifrirat. Čovik navija za 50 klubova, šta dalje kazat. Njemu je isti kurac Wolfsburg, Hajduk, Roma, Sarajevo, Željo, Zvezda, Partizan. Ja kur** ne razumin kako si tako može. Pa to ni oni Mr. Spock iz Enterprisea se nije moga tako raspolovit na sve strane. Ja san mu reka prošle godine; daj Maki usmjeri tu svoju navijačku energiju na nas. Hoću, hoću brate i opet ništa od toga, a cura mu je iz Splita.
Maki ima svoju publiku na levelu bivše Jugoslavije, nije samo ograničen na jednu, ima i u Srbiji, i u Bosni, Hrvatskoj. Ima volju, želju. Radi puno tih podcasta, digod uđe digod ne uđe.
Previše se gubi na nebitnim stvarima, skijaški skokovi, umjetničko klizanje, brzo klizanje u snijegu. Vamo se liga igra, a on meni priča o brzom klizanju, kako ovi hodaju po snigu, ja to ne razumim.
Ante Prgavi?
Ante, uh. Uša je u rat protiv Četera (komentatori u podcastu) kojeg ne može dobit i gubi svoju energiju, živce i koncepciju u borbi protiv Četera. Ne mora on mene pratit, ne moran mu ja biti uzor, neka vidi bar pinkicu obrasca ponašanja. Rekao je da će Hajduk biti na +15 do Božića i sad je to postalo opći sprd. Uvatili su ga na zub i ne popuštaju i on tu ne može pobjedit nikako. Ma ne u Hrvatskoj, nego u Americi, u Aziji, nitko nikad nije pobjedia jedan protiv sto iljada.
I tu je uša u mali nesporazum sa mnom. Ja nemam kanal, ja nisam kanaldžija, ja njih zovem kanaldžije, mene boli ku*** za sve, ja ću se radije maknit nego mu pravit problem na način da mi bilo šta zamjera.
Ima volju, ima želju, voli Hajduk. Ali je tvrdoglav, kad on nešto kaže on to brani do kraja.
Josip Kvasina ?
Kvasina je zadnji baštinik mitomanije Zvonimira Bobana. On njegov lik i djelo čuva rukama, nogama, očima, kosom, sa svim. Boban je umišljen u svoj lik i djelo, zašto ne znam. Ja od 7 miseca u podcastima pričam o svakom poimenično igraču Dinama kakvi je i kakvi će bit, a ne da san pogodia, evo možda nisan 100%, ali 93,5% jesan.
Rekao sam da je Beljo krempita, a sad ga pola Hrvatske zove da je krempita i da je to beskrvan lik koji nema u sebi jednostavno ništa. Kule da je panj to se već znalo davno. Mene su ljudi zvali kad je Villar bio na tehničkom pregledu, odnosno liječničkom pregledu u Dinamu. I kažu mi ovako; Villar je bia na tehničkome u Dinamovih doktora, rekli su Bobanu da je roba sa greškom. I Boban je apriori to odj*** i na svoju ruku je isplatia 3 miliona eura odštete i dao mu je najmanje 1 milion eura bruto. I eto prije 10 dana, u Sportskim Novostima, ne znam koji novinar, nemam pojma, Olivari nije jer je na kickboxingu u Aziji, pita se je li Villar roba sa greškom?
Vratimo se na Hajduk. Tko je kriv za situaciju s Livajom i Garcijom ?
Krivi su oba, nije ni jedan. A došlo je zbog srednjeg prsta Armadi, tu je došlo do problema. Radi srednjeg prsta je Livaja popušio prve dvije utakmice u prvenstvu, nije igrao, pobijedili smo. Onaj Benrahou je dao tri gola, dao bi ti Livaja ta tri gola, iz penala. Bilo bi sve drugačije. To je splet okolnosti.
Od početka s njima ne štima, za razliku od Gattusa, koji je razgovarao sa Livajom. Ti kad dođeš negdje moraš imati socijalnu inteligenciju. Imam osjećaj da je on došao sa tim zapadnim sra***, te zapadne fore koje ja ne poštujem niti malo, smatram da je sve išlo u ku***.
Kako misliš da će to završiti između Livaje i Garcije po tebi?
Po meni, Hajduk ne može biti prvak bez Livaje. Ne može. Nama se učinilo one četiri utakmice da smo dobri, dvi na silu, dvi s dobrom igrom, a onda ti dolazi peta-šesta utakmica. Šta si učinia? Nula golova u Vinkovcima, nula golova u Koprivnici, nula golova u Rijeci, okej, priskočia sam Osijek. Šta si radio? Mi ne možemo biti takvi sadomazohisti da biramo između Livaje i Garcije. Jer ti moj Garcija, takvih imaš u svakom kontejneru u Splitu, karikiram, a ti Livaju nećeš naći u nijednom kontejneru, u nijednom.
Dobro, reci mi o Krovinoviću?
Ajme, znam ga privatno pa mi je teško reći. Ali, ima on problem sa alibi igrom. Alibi igra. Ja razumin ovu najgluplju platformu Sofascore koja njegovu, karikiram njegovu, alibi igru vrednuje pozitivnim bodovima. Ja bi mu za svaki alibi balun dao minus, a ne plus. Pa da vidimo kakva bi bila ocjena na kraju. Samo Sofascore je sprdačina od platforme, neću o njoj uopće pričati. Krova mora izaći iz zone komfora i mora ući u zonu rizika, bit će bolje za sve. Zona rizika zna se kakva je, a zona komfora je 0:0.
I onda se dogodi loša utakmica ka u Rijeci, bude bolja ka u Istri ili Gorici, opjevanoj već, pari da smo dobili Liverpool i Barcelonu jeb***. I onda nakon toga četiri utakmice vrlo loša igra. Pa ti sad napraviš rezime zadnje četiri utakmice; Vinkovci okej, ajmo malo na teren, 0:0, falia si, ima si 3, 4 šanse. Ja znam vrlo dobro, Puki tri šanse glavom, Karačić jednu glavom i jednu nogom. 0:0, penali, proša si. U Koprivnici Šego jedna vrhunska šansa i još nekakve polušanse i to je to. Osijek, ajmo prekinuti sa zabludom Osijeka, Hajduk - Osijek, četiri minuta, tup tup, lipa akcija, gol, sve pet, Krovi pogodija ono što je protiv Dinama falija.
Zvonimir Šarlija?
Upoznao sam oca od Šarlije. Takvog čovika što voli Hajduk odavno nisan vidia. Kazao mi je da je u roku od 24h sata došla ponuda za njega od Dinama i od Hajduka. Oba kluba ga hoće kupiti iz Panatinaiokosa, i otac njemu govori; ako ti odeš u Dinamo – ti moj sin više nisi! Zaboravi da san te ja napravia i da te mater rodila, živa istina…Zato ti je Zvonimir Šarlija genetski Hajdukovac, emocija i sve to.
Kakva je situacija u svlačionici Hajduka po tebi?
Situacija je jednoobrazna, svi smo mi Marko Livaja. Vrlo jednostavno.
Znači, svi su za njega?
A ne. Bit će svi za Garciju, haha. Ja sam Garciji dao nadimak, ja ti volim davat nadimke - Lignja. To nije bilo sad, to je bilo prije misec ipo, dva. Lignja. Mene on baca na lignju.
Ali moram vam reći jednu eskluzivu. Igrom slučaja kod mene, doslovno svaki dan, dolazi jedan momak. A taj momak je apsolutno najbliži mogući rod jednog bitnog čovjeka u Hajduku. I radi u Hajduku, ne s prvom momčadi, nego s ovim nižim kategorijama. Gonzalo Garcija nikome nije lega u Hajduku. Ne pričam ja o ekipi, o balunu, nego ti pričam o čistačici, o oružaru, o kuvaru, o onome šta kosi travu. Eto, to je problem Garcije, što nije lega ljudima.
Onda imamo problem?
I zato ti Zoki kaže da je Garcija bivši. Kako ćemo mi proći ova 3 kola, to nitko ne zna.