Širom otvorena vrata dramskog kazališta Gavela kao da su nagovijestila da nas u teatarskoj dvorani, koja se ispunila do zadnjeg mjesta čeka otvorena duša umjetnika. Neupitni bard hrvatskog pjesništva Enes Kišević širom je raskrilio poetsku dušu i srce u kojem smo pronašli svoje mjesto. Promociju njegove najnovije zbirke pjesama Majčine riječi otvorio je gitarist i kantautor Damir Tomić Maduna interpretacijom Enesovih stihova koje je nadahnuto uglazbio i opjevao. Kišević i Maduna autori su sjajnog glazbeno poetskog projekta „Nije dobro, al’ dobro je“, a već iz svega nekoliko predstavljenih pjesama uvjerili smo se da nije samo dobro - izvrsno je! Baš tako to može i mora biti kad se umjetnici prožimaju i kada se dogodi spoj bliskih svjetova.
Mekanim gitarističkim akordima pridružio se poznati glas. Krenuvši iz publike, iz tog stihožednog mnoštva, kazujući svoje stihove na pozornicu je stigao Enes Kišević. Na sceni mu se pridružila moderatorica Blaženka Leib koja je s publikom i autorom odmah uspostavila spontani dijalog. S lakoćom je predstavila svog sugovornika i njegovo djelo i odmah smo osjetili da se pjesnik naprosto sam sa sobom prožima. Iz njegovih riječi izranjale su žive slike djetinjstva, bosanski krajolici, žamor braće i sestara, jeka očeva glasa, žudnja za čitanjem i rano otkrivena potreba za pisanjem blagoslovljena majčinom snagom, ljubavlju, riječju i pogačom.
Govorilo se o knjizi za djecu, ali ponajviše o knjizi za sve koji znaju osjećati jer tkana je emotivnim promišljanjem koje uz vedre, donosi i tamnije note koje se obraćaju dubini radosti ali i nostalgiji boli. Usuđujem se reći da nas upravo ova knjiga može poučiti životu, bez ostatka, bez privida i premda je puna zaigranosti, s natruhama tuge, ponad svega napučena je nesebičnom ljepotom. Pjesnik nas je zadivio stvaralačkom osobnošću koja može poslužiti kao obrazac nepatvorene suštine umjetnosti i kao da se postavlja pitanje o tome kako razlučiti pjesnikov govor od njegova stiha? Na znalačka i spontana pitanja Blaženke Leib svoje odgovore ponudile su nam i sljedeće gošće: urednica ove zbirke Darija Žilić uz književnicu Moniku Herceg iz čijih smo promišljanja dobili nove krokije za portret autora i njegova djela, a ono nosi blistavu luč ne bi li nas prosvijetlilo zbog čega su mu pjesme i prevedene na mnoge jezike pa čitatelji diljem svijeta upijaju njegovu poetiku, uživaju u nesvakidašnjim oblacima mudrosti, njegovim niskama ljepote. Nakon pisanja pjesme obuzima ga osjećaj kao da lebdi, rekao je pjesnik, poslije pojedinih pjesama znao je lebdjeti i mjesec dana…
Uživali smo u začudnoj poetskoj čaroliji kroz vrhunsku interpretaciju autora, pjesnika, glumca, trubadura. Eho njegova talenta odjekivao je upravo u njegovoj pjesmi Jeka, sjeta je narasla kao dizano tijesto u njegovoj pjesmi Pogača. Znamo da će u svima njima dok je svijeta i vijeka počivati upravo ljubav. Ona prosijava i iz pjesama zasićenih duhom djetinjstva koje je nadahnuto kazivala mlada glumica Anja Matišić, a u njenoj izvedbi među ostalim čuli smo pjesme: Bukva, Mali noćni razgovori, a pjesmom Kiša kao da je upečatljivim potezima naslikala skicu velikog Kiševića.
Prisustvovali smo nesvakidašnjoj večeri koja proslavlja riječi, ljepotu ljudskog glasa i uma, umjetnost u najčišćem obliku, a najveće iznenađenje za publiku, ali i autora, rekao bih pravi pravcati šećer na kraju bila je glazbena izvedba preslatke pjesme Neću, neću dudu kojom nas je Maduna razveselio i razgalio pa nije nikakvo čudo da je ova jedinstvena autorska večer ispraćena ovacijama. Preostalo je još samo stati u red, dulji od najdulje pjesme, nabaviti knjigu i zatražiti potpis autora. Sjedio je za onižim stolom strpljivo pišući posvete, a svaki se potražitelj sagibao kako bi mu priopćio komu se valja potpisati i na taj način kao da se naklonio veličini lebdećeg autora i neprolaznoj vrijednosti njegova djela.
FOTOGALERIJA
