Zvuči nevjerojatno, no perunika, biljka koja je proglašena nacionalnim cvijetom Hrvatske, uopće nije
posvećena božanstvu koje je u Slavena poznato kao Perun, gromovnik. Riječ je o biljci koja je korištena
u kultne svrhe i prije uspostave slavenske administrativne vlasti na ovim prostorima.
Ova biljka iz porodice Iridaceae nazivom perunika javlja se samo na prostoru jugoistočne Europe, dok
se kod ostalih naroda koji govore slovenskim jezikom javlja u drugim inačicama: kod Čeha i Slovaka se
javlja kao „kosatec“, no kao i „duhovka“, kod Poljaka kao „Kosaciec“, a kod Ukrajinaca, Rusa i Bjelorusa,
kao i kod Rumunja javlja se kao iris. Na našim prostorima se ista biljka javlja i pod drugim nazivima, pa
nabrojimo ih nekoliko: bogiša, Marin kmin, hlipavnik, mač, maćinac, sambak.
Interesantni su nazivi bogiša, mač (maćinac), te Marin kmin s naših podneblja, te kosatec i duhovka sa
sjevernijeg. Naime, kad se gleda struktura biljke, jasno je da nazivi mač, maćinac te kosatec, kosaciec
upućuju na izgled lista, gdje izraz mač neposredno ukazuje na izgled oružja iz doba hladnih ratova, dok
se osnova „kōs“ u potonjim riječima odnosi na čin – (po)kos/iti, a uz kojeg su usko vezane
poljoprivredne alatke – kōsa, kosir, kosirača.
Duhovka i bogiša su nazivi također bitni za sagledavanje uporabne naravi ove biljke. Dok naziv duhovka
može upućivati kako na vezu s preminulim osobama tako i na vezu s nezemaljskim bićem, naziv bogiša
sjedinjuje peruniku isključivo s nezemaljskim bićem (gdje izraz bog upućuje na nekog kontrolora čije su
moći veće od ljudskih).
Marin kmin je također naziv od značajnog interesa, jer se u imenu javlja ime Mara, a koji upućuje ne
samo na žensko božanstvo, već i na tamnu, htoničnu to jest zemaljsku boju kulta vezanog za ovu biljku
(„Laka mu crna zemlja bila!“).
Jednom je prilikom moj otac prokomentirao, nakon što sam ubrao stabljike perunike i donio ih doma -
da je to mrtvački cvijet. Bilo mi je čudno tada rezonirati - kako mrtvački cvijet a vezan za nebesko biće?
Danas mi je jasno da je riječ o biljci koja samo nazivno upućuje na nebesko biće, Peruna, dok je kultom
vezana za jedno drugo biće zemaljskog karaktera. Riječ je o kultu koji potječe još iz predgrčkog vremena,
jer bogišu nailazimo na oslikanim starogrčkim vazama na kojim je uočljivo da se sadila uz ženske
grobove, dok je u još starijem sloju, minojskom, bila direktno vezana za nadolazeću smrt. Čini se da
kultna uporaba ove biljke prelazi granice jugoistočne Europe, te istu pratimo i na prostoru Bliskog istoka
do Irana. Na tom potezu bila je uglavnom vezana za žensko božanstvo Velike Majke; vjerojatno je to i
veza koja se preinačila u grčkoj mitologiji u kojoj je bogiša usko vezana za boginju Iris, te je po tom
grčkom nazivu boginje ova biljka dobila i službeni nomenklaturni naziv: Iris, porodica Iridaceae. I dok je
kod elamitske kulture bogiša vezana uz kult rodnosti nebeskog ženskog božanstva, kod starih Grka je
vezana za božicu Iris, glasnogovornicu bogova ljudima. Čini se da je prostor jugoistočne Europe više
tradicijski naslonjen na kult biljke bogiše koji je usko vezan sa smrću. No, s druge strane, kult zemaljske
plodnosti se na ovom prostoru vršio vrhovnom muškom božanstvu, barem u zadnjih 4000 godina. Riječ
je o božanstvu koje je bilo vrhovno predrimskom stanovništvu, a osim kulta plodnosti, isto je božanstvo
bilo i nosilac zagrobnih kultova o kojim vrlo malo znamo.
Stoga se dolazi do zaključka da je ova biljka, čiji je kultni naziv bogiša puno ispravniji nego trenutni i
službeni naziv perunika, na ovim prostorima bila u kultnoj uporabi zasigurno još u periodu prije
formiranja prvih grčkih zajednica. Da se pretpostaviti da je i naziv bogiša vezan za pretkršćanski kult, jer
se pojam bog i njegova uloga ne javlja s pojavom kršćanstva, već je svaki pretkršćanski civilizacijski krug
imao svoje vrhovno biće, ili više njih. Vjerojatno je termin perunika usvojen i nametnut od strane
Slavena administrativnim širenjem ovih krajeva. Teško je stare kultove ukinuti; isti se transformiraju i
poprimaju nova obilježja, elemente, pa čak i potpunu drugačiju kultnu sliku nego izvornu. Stoga, kada
se sjetite perunike to jest bogiše, kada istu ugledate, prisjetite se starog kulta kojeg su obnašali naši
predrimski preci ovih krajeva nad dušama svojih predaka.
Perunika, iako nazivom upućuje na nebeski kult, u ritualnoj suštini je potpuno suprotna: naslonjena je
na stariji kult koji je usko vezan za kult mrtvih predaka.