Med sa sjevernih padina Biokova odavno je poznat po svom okusu i kvaliteti, a prema povijesnim zapisima na koje se pozivaju lokalni pčelari, med od zabiokovske tilovine nekada se konzumirao i na carskom dvoru u Beču. Danas ga pčelari iz vrgorskog kraja proizvode u sve zahtjevnijim uvjetima.
O posebnostima zabiokovskog meda za 24sata govorili su članovi Pčelarskog društva Vrisak iz Vrgorca, koje okuplja 52 člana. Prema riječima tajnika društva Ljube Vulete, pčelari raspolažu s približno dvije do tri tisuće košnica, a dio njih tijekom godine seli pčele i u druge hrvatske krajeve. Posebnost meda s ovog područja proizlazi iz raznolikosti bilja na padinama Biokova. Kadulja, vrijesak, majčina dušica, metvica, iva i druge biljke daju mu karakterističan okus, dok medna rosa dodatno pridonosi njegovim svojstvima.
Dugogodišnji pčelar Dražan Turić ističe da je zabiokovski med prepoznatljiv po tamnijoj boji, gustoj teksturi i posebnom okusu. Kvalitetu proizvoda, kaže, potvrđuju i brojna priznanja koja su lokalni pčelari osvajali na domaćim i međunarodnim ocjenjivanjima. Ipak, posljednjih godina proizvodnja je sve teža. Dugotrajne suše i visoke temperature utječu na dostupnost nektara, a pčelari više ne mogu računati na prinose kakve su nekada imali.
Turić navodi kako je ova godina bila posebno zahtjevna te da su mnogi proizvođači, nakon troškova prehrane i liječenja pčela, poslovali na granici isplativosti ili s gubitkom. Pčelari upozoravaju i na problem patvorenog meda koji se prodaje kao domaći proizvod. Kupcima savjetuju da provjeravaju deklaracije i podrijetlo meda te kupuju od poznatih i provjerenih proizvođača.
Koliko je truda potrebno za proizvodnju meda, slikovito je opisao Ljubo Vuleta, navodeći procjenu da pčele za kilogram meda moraju posjetiti čak četiri milijuna cvjetova. Zanimljiv je i podatak o nekadašnjoj popularnosti zabiokovskog meda. Prema tvrdnji pčelara, postoji pisani trag da se med od tilovine s ovog područja posluživao na bečkom carskom dvoru tijekom Austro-Ugarske. Taj povijesni podatak u objavljenom članku nije potkrijepljen konkretnim arhivskim dokumentom.

