Lusanda Xakwana 29-godišnjak je iz Južnoafričke Republike i već dva mjeseca brani boje ragbijaša Makarske Rivijere. Nakon što je igrao u Francuskoj, Španjolskoj, Poljskoj i Češkoj, odlučio je okušati novu životnu i sportsku avanturu pod Biokovom.
Dolazi iz grada Mqanduli, govori engleski i jezik Xhosa, poznat po karakterističnim „klikovima“ koji se čuju prilikom govora. Iz istog naroda potječe i Nelson Mandela.
Kako si završio u Makarskoj?
Kontaktirao me skaut iz Makarske preko privatne poruke. Razgovarali smo, rekli su da su zainteresirani i da bi željeli da dođem. Prihvatio sam jer je razgovor bio dobar, a Makarska kao grad mi je izgledala privlačno. Igram na poziciji flyhalfa, a na svojim društvenim mrežama imam sve informacije i video materijale s utakmica.
Južnoafrička Republika živi ragbi. Kako je počeo tvoj put?
Ragbi je dio tradicije kod nas. Počeo sam s 12 godina, a ozbiljnije s 13 ili 14, kada sam igrao u mlađim reprezentativnim kategorijama. Tada sam shvatio da je to moja karijera. Roditelji nisu bili oduševljeni jer su htjeli da se fokusiram na školu, ali ja sam pratio svoj put. Na kraju sam uspio povezati školu i ragbi te sam završio fakultet sportskog menadžmenta.
Kako si usklađivao sport i studij?
Smiješna priča. Ako igraš ragbi i studiraš, igraš Sveučilišnu ligu, Varsity Cup. Ali ako ne položiš ispite, ne možeš igrati, stoga si primoran biti dobar student. Ako imaš deset ispita, moraš položiti osam. Ako položiš sedam ili manje, ne možeš nastupiti.
Varsity Cup je ogroman. Putujemo po cijeloj državi, a letimo avionima jer bi autobusom put trajao i po 15 sati. Sve je profesionalno, sveučilišta ulažu u igrače. Teško je upasti na fakultet, moraš biti dobar učenik u srednjoj školi, pa mnogi koji su odlični u ragbiju ne uspiju zbog škole i ocjena.
Tu ligu sam igrao četiri godine, završio sam studij i nakon toga odlučio ići van, istražiti svijet kroz sport. Imao sam sigurnost diplome ako ragbi ne uspije.
Kada si prvi put otišao u inozemstvo?
2021. godine, imao sam 25 godina. Prvo sam otišao u Poljsku. Liga je bila kompetitivna, ali razina ragbija nije bila ono što sam htio. Kontaktirale su me ekipe iz Francuske i otišao sam na višu razinu.
Kako je izgledala prilagodba na Europu?
Teško u početku. Posebno zbog zime. Kod nas isto zna biti hladno, ali uvijek ima puno sunca. A u Europi me dočekao snijeg i hladnoća, plus novi ljudi i novi mentalitet. Ali srećom, ja volim upoznavati različite kulture, to mi je najljepši dio putovanja.
Jesi li znao za Hrvatsku i Makarsku prije dolaska?
Za Hrvatsku jesam. Luka Modrić, naravno. Svi znaju za Hrvatsku zbog Svjetskog prvenstva 2018. Ali za Makarsku nisam znao. Kad sam je pogledao na karti, izgledala je fantastično. Zato sam htio doći.
Došao sam u listopadu, bojao sam se hladnoće, ali čim sam stigao, bilo je toplo i odmah sam se uspio okupati u moru. Čak i sada u prosincu nosim kratke rukave. U drugim europskim gradovima je to nemoguće. Osim obitelji i prijatelja, ništa mi ne nedostaje iz domovine. Uživam ovdje.
Kako ti se čine ljudi ovdje?
Ovdje ljudi piju jako puno kava. Kod nas nema te kulture odlaženja na kavu. Ovdje te netko pozove na kavu tri puta dnevno kroz smijeh kaže Lusanda.
Ljudi su prijateljski, nasmijani, daju pozitivnu energiju. Sigurno je, možeš ići gdje god i kad god želiš, za razliku od moje države.
Kod nas, ako pričaš s nepoznatim ljudima, automatski misle da nešto želiš od njih. Ovdje su ljudi opušteniji, razgovor je prirodan. Slušaju te, a kod nas te gledaju kao čudaka ako razgovaraš bez povoda.
Kakav je dojam o hrvatskoj ligi i klubu?
Razina lige je niža nego u ligama u kojima sam prije igrao. Samo pet ekipa, manje utakmica. Za mene je dolazak bio avantura, želja da upoznam novu zemlju i grad.
Ragbi u Makarskoj raste. Klub se vratio u najviši rang nakon deset godina. Imate uvjete i opremu, treba još ulaganja. Klub me doveo na tri mjeseca, a dalje ćemo vidjeti. U Makarskoj je puno mladih igrača pa su zato doveli nas strance s iskustvom da im pomognemo. Uz to što igram za seniore, treniram i djecu iz mlađih kategorija.
Naučene hrvatske riječi i život u gradu?
Naučio sam ‘spremi to’ ha ha. Što se tiče života u gradu, sviđa mi se. Curu nemam, samac sam. Karlovačko pivo mi je dobro, slično je pivu Black Label iz moje države.
Što je s Hajdukom?
Naravno da su mi rekli za Hajduk. Nisam išao na utakmicu jer uvijek igramo vikendom. U Češkoj sam bio na nogometnoj utakmici i u Europi je potpuno drukčije iskustvo nego kod nas. U Južnoafričkoj Republici svi nose vuvuzele na stadion i to mi je iritantno. Ovdje ljudi pjevaju cijelo vrijeme i tako čine atmosferu puno boljom. Čuješ reakciju publike na događanja na terenu, njihove pjesme i pljesak.
Ostaješ li do ljeta?
Rekli su mi da je ljeti ludnica u gradu i da bih uživao. Ne bih imao ništa protiv da ostanem, sigurno bih stalno bio vani na otvorenom, išao na plažu i putovao do drugih gradova na obali. Nedavno sam sa suigračima prvi put biciklirao na Biokovu. Za razliku od njih ja nisam uspio doći do samog vrha ha ha, svejedno iskustvo je bilo nevjerojatno. Uživao sam biciklirati na planini i gledati more.
Koji savjet daješ djeci koju treniraš?
Ako nešto voliš, idi za tim. Ne slušaj druge. Nađi balans između škole i sporta i uvijek imaj plan što želiš u sljedećem razdoblju.