Posljednjih dana u javnosti se sve češće pojavljuju usporedbe poreznog opterećenja privatnih iznajmljivača u Hrvatskoj s onima u Italiji i Grčkoj. U pojedinim analizama za usporedbu je uzet i konkretan primjer Makarske, pri čemu se pokazuje da su ukupna godišnja davanja u Hrvatskoj i dalje niža nego u Italiji i Grčkoj.
Na prvu zvuči logično. Porez je porez. Ali uspoređujemo li uopće iste stvari?
Jer Italija i Grčka nisu samo zemlje s drugačijim poreznim sustavom. To su zemlje s potpuno drugačijom turističkom strukturom. U Italiji turizam ne završava krajem kolovoza. Rim, Milano, Firenca, Venecija, poslovni turizam, kongresi i skijališta pune smještaj velik dio godine.
Grčka posljednjih godina sustavno produžuje sezonu. Travanj, svibanj, listopad i dio studenoga više nisu prazni mjeseci, a Atena praktički radi cijele godine. Hrvatska i dalje najveći dio prihoda ostvaruje između lipnja i rujna.
Procjene pokazuju da privatni smještaj u Grčkoj prosječno ostvaruje između 118 i 138 dana popunjenosti godišnje, u Italiji između 112 i 127 dana, dok Hrvatska ostaje na oko 50 do 65 dana, što pokazuje koliko je naš turizam i dalje koncentriran na nekoliko ljetnih mjeseci.
I tu dolazimo do pitanja koje se rijetko postavlja.
Ako netko u jednoj zemlji troškove i poreze pokriva kroz sedam ili osam mjeseci rada, a netko drugi kroz dva ili tri mjeseca, može li se uopće govoriti o istoj razini opterećenja?
Dodatno, broj ukupnih noćenja ne govori nužno i koliko zarađuje pojedini domaćin.
Na to posljednjih mjeseci upozorava i Udruga SMOi, koja tvrdi da rast ukupnog broja kreveta može stvoriti privid rekordne sezone, iako popunjenost po pojedinom objektu pada.
Njihova računica pokazuje da više noćenja ne mora značiti i bolju sezonu ako se promet dijeli na sve veći broj smještajnih jedinica. Kao primjer navode podatke za ožujak. Prema njihovoj analizi, 2019. godine ostvareno je 943 tisuće noćenja na oko 187 tisuća kreveta, dok je ove godine ostvareno oko 1,18 milijuna noćenja, ali na gotovo 239 tisuća kreveta.
Drugim riječima, ukupan promet jest veći, ali se raspodjeljuje na znatno veći broj smještajnih jedinica. To ne znači da hrvatski model ne treba mijenjati. Ali možda prije rasprave o novim porezima vrijedi odgovoriti na jednostavno pitanje.
Želimo li uspoređivati hrvatski turizam s Italijom i Grčkom samo po porezu ili i po duljini sezone?