Makarska je u 19. stoljeću živjela sporim tempom mora. Plovidba se odvijala jedrenjacima, a dolasci i polasci brodova ovisili su o vjetru, vremenskim prilikama i nizu okolnosti koje se nisu mogle unaprijed predvidjeti. Brodovi su dolazili kad su mogli, a ne kad je netko to planirao.
Upravo u tom vremenu započinje priča o obitelji Rismondo. Nije to samo brodarska priča, nego priča o trenutku kada se Makarska počela ponašati kao moderno mjesto, povezano i gospodarski aktivnije.
Rismondovi su podrijetlom iz Rovinja, a tragovi njihove pomorske aktivnosti prema Dalmaciji bilježe se već krajem 18. stoljeća. Zabilježeno je da su već 1797. svojim jedrenjacima plovili do Splita, Makarske i Trogira, ponajprije radi kupnje maslinova ulja i druge robe, koja se potom prodavala u Rovinju ili Trstu. To pokazuje da je Makarska već tada bila uključena u trgovačke tokove, ali bez redovitosti i sigurnosti koje danas podrazumijevamo.
Ključni obrat dolazi sredinom 19. stoljeća, kada se dio obitelji trajno veže uz Makarsku. Franjo Rismondo, sin trgovca Alviza, nastanjuje se u Makarskoj 1850-ih godina, a njegovi sinovi Vjekoslav, Petar, Ante i Ivan 1878. osnivaju parobrodarsko društvo Braća Rismondo sa sjedištem u Makarskoj. Time grad dobiva organizirani okvir za obalni putničko-teretni promet i jasniju povezanost s okolicom.
U početku su s dva manja parobroda, Barone de Rodich i Ercegovina, održavali promet između Splita, Brača, Makarske i Metkovića. Uvođenje parobroda značilo je više od nove tehnologije. Značilo je uvođenje linijskog reda. Prvi put se moglo reći da brod ide određenog dana i u određeno vrijeme. S jedrenjacima to uglavnom nije bilo moguće jer je sve ovisilo o prirodnim uvjetima.
Linijski red promijenio je svakodnevni život. Trgovci su mogli računati kada roba stiže. Putnici su mogli planirati putovanja. Poslovi su se dogovarali s većom sigurnošću. Trgovački tokovi između Dalmacije i sjevernog Jadrana uključivali su maslinovo ulje, žito, rižu, bakalar, suhe smokve, soljeno meso i ribu, ocat i vunu.
Redovita plovidba donijela je sigurnu opskrbu hranom i čvršću povezanost s tržištima izvan lokalnog okvira. U takvim okolnostima grad više ne ovisi isključivo o vlastitim resursima ni o slučajnosti dolaska brodova. Linija Split - Brač - Makarska - Metković postala je dio svakodnevice, a već od 1880. uspostavljena je i teretna linija Metković - Trst. Takve veze nisu bile samo prometne, nego i gospodarske. Omogućavale su šire tržište i jaču ulogu Makarske u regionalnom lancu trgovine te rast životnog standarda stanovništva
Parobrodi Braće Rismondo otvorili su Dalmaciju izletnicima i promijenili način na koji su ljudi upoznavali obalu i otoke. Već početkom 1880-ih godina tvrtka organizira izletničke plovidbe iz Splita prema Trogiru, Omišu i Braču, uz snižene i pristupačne cijene. Izleti su ubrzo postali omiljena nedjeljna zabava, osobito u proljetnim i ljetnim mjesecima, a Splićani su organizirano posjećivali Makarsku, Trogir, Stari Grad i Supetar.
Zbog velikog interesa, za pojedine izlete uvodili su se i dodatni parobrodi. Tako je 1889. godine izlet u Supetar organiziran s dva broda, Dinarom i Eccom, dok je iste godine oko 300 izletnika parobrodom Dinara otputovalo u Trogir, gdje su se, prema zapisima tiska, divili napretku mjesta. U isto vrijeme organiziraju se i izleti prema Biševu, nakon otkrića Modre špilje, koja ubrzo postaje jedno od najatraktivnijih izletničkih odredišta na Jadranu. Parobrodi su otvorili novu kulturu slobodnog vremena, u kojoj putovanje više nije bilo nužnost, nego zadovoljstvo.
Uloga parobroda Braće Rismondo posebno dolazi do izražaja prilikom velikih kulturnih i nacionalnih događaja. Jedan od najupečatljivijih primjera je svečanost otkrivanja spomenika Andriji Kačiću Miošiću u Makarskoj u kolovozu 1890. godine, prvo veliko narodno okupljanje takvih razmjera u gradu.
Gosti iz Zagreba, kontinentalnih krajeva Hrvatske i Istre pristizali su parobrodima u Split, odakle su zajedno sa Splićanima otputovali u Makarsku s čak pet parobroda. Tvrtka Braća Rismondo organizirala je prijevoz splitskih izletnika parobrodima Dinara i Psyche po povoljnim cijenama, uz jasno određen raspored polaska i povratka istoga dana. U Makarsku su pristizali i gosti iz Bosne i Hercegovine, Boke kotorske, Dubrovnika, s otoka i iz dalmatinskih mjesta, parobrodima i jedrenjacima ukrašenima cvijećem i zastavama. Prema tadašnjim zapisima, grad je tih dana višestruko povećao broj stanovnika, ulicama se kretalo oko 6000 posjetitelja.
Održani su govori, otkriven je spomenik, svirale su glazbe, a nakon svečanosti putovanja su se nastavila prema Podgori, Bristu i Zaostrogu. Parobrodi su bili su logistika velikog kulturnog i nacionalnog događaja.
Početkom 20. stoljeća slijedi nova faza. Godine 1908. Rismondovi se ujedinjuju s još tri parobrodarska društva u parobrodarsko društvo Dalmatia, u kojem imaju vodeću ulogu. Nakon Prvog svjetskog rata procesi okrupnjavanja nastavljaju se, a 1922. godine nastaje dioničko društvo Jadranska plovidba u Rijeci, u koje ulaze Dalmatia, Austro-hrvatsko brodarsko društvo i više manjih brodarskih kuća. Društvo je raspolagalo s ukupno 67 parobroda, među kojima su bili i luksuzni putnički brodovi, a od 1926. do 1941. godine generalni direktor bio je Antun Rismondo.
No uvođenje reda u promet nije svima donosilo samo koristi. Parobrodi su bili glavna infrastruktura, a odluke o voznim redovima i pristajanjima imale su izravne posljedice. Kad bi neka luka ostala bez redovitog pristajanja ili kad bi se linije reducirale, uslijedili bi dopisi, pritisci i zahtjevi lokalnih vlasti i trgovačkih krugova. Rasprave o parobrodskim linijama bile su političke i gospodarske rasprave jer su odlučivale o prometu i razvoju pojedinih mjesta.
U toj dinamici vidi se i složenost uloge obitelji Rismondo. S jedne strane, bili su simbol modernizacije i uvođenja reda. S druge strane, njihove poslovne odluke postajale su dio šire borbe između lokalnih interesa, dostupnosti i profita. Upravo to pokazuje koliko je njihova djelatnost bila važna.
Priča o Rismondima zato nije samo priča o brodovima. To je priča o vremenu u kojem je more bilo glavna prometnica, o gradu koji je iz svijeta čekanja ušao u svijet rasporeda i o obitelji čiji su parobrodi trajno promijenili Makarsku. U mnogim raspravama koje se i danas vode o prometu, povezanosti i razvoju, mogu se prepoznati isti obrasci i ista pitanja, samo u drukčijem vremenu.
Uloga obitelji Rismondo u Makarskoj i Dalmaciji nije završila na parobrodima. Jedan od njezinih članova početkom 20. stoljeća imao je važnu političku ulogu i ostavio misao o gradu koja se i danas prepričava. O tome će biti riječi u zasebnom tekstu.