Jadransko more kakvo danas poznajemo nije isto ono more kakvo su poznavale generacije prije nas. Zbog zagrijavanja mora i širenja stranih vrsta mijenja se njegov živi svijet, a među vrstama koje posljednjih godina privlače veliku pozornost nalazi se plavi rak, koji se već proširio dijelovima hrvatske obale. O tim promjenama govorili su znanstvenici Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, dr. sc. Branko Dragičević i dr. sc. Mišo Pavičić, na edukativnoj radionici održanoj u četvrtak u Makarskoj, u prostorijama Sveučilišnog studija hotelijerstva i gastronomije. Posebno važan dio radionice bilo je sudjelovanje djece i mladih iz osnovne škole, kojima su znanstvenici nastojali približiti promjene u morskom okolišu. Radionica je održana u sklopu projekta kojim Turistička zajednica grada Makarske povezuje pomorsku baštinu, gastronomiju i edukaciju o morskom okolišu. Nakon ranijih aktivnosti posvećenih pripremi plavog raka u gastronomiji, ovaj je put naglasak stavljen na znanstvena objašnjenja njegova širenja i posljedica za Jadran.
Dragičević je u uvodu govorio o promjenama koje se posljednjih desetljeća događaju u Jadranskom moru, posebno o širenju toploljubnih vrsta i dolasku organizama koji izvorno nisu pripadali njegovu ekosustavu. Na izlaganju je spomenuto kako je u Jadranu zabilježeno 449 vrsta riba, no da se sastav morskog života sve više mijenja. Znanstvenici su objasnili pojmove tropikalizacije i meridionalizacije mora. Tropikalizacija označava dolazak i širenje vrsta iz toplijih mora, dok se meridionalizacija odnosi na pomicanje toploljubnih vrsta iz južnih dijelova Sredozemlja i Jadrana prema sjeveru. Kako se more zagrijava, vrste kojima odgovaraju više temperature šire svoja područja rasprostranjenosti, dok se one prilagođene hladnijim uvjetima suočavaju s promjenama staništa.

Dodatna je pažnja posvećena stranim i invazivnim vrstama. Pritom su znanstvenici objasnili da nije svaka strana vrsta ujedno i invazivna. Invazivnima se smatraju one koje se uspješno šire i pritom nanose štetu prirodnom okolišu, gospodarstvu ili ljudskom zdravlju. Među primjerima predstavljenima na predavanju bili su riba lav, srebrenopruga napuhača, plavi rak, kozica Penaeus aztecus i morski orah, rebraš koji može utjecati na hranidbene odnose u moru. Govoreći o putovima njihova dolaska, znanstvenici su naveli primarno Sueski kanal, balastne vode brodova, odnosno organizme koji putuju na brodskim trupovima, te ljudsku aktivnost puštanja akvarijskih ribica. Dio stranih vrsta u Sredozemlju dolazi preko Crvenog mora, dok druge potječu iz Atlantskog oceana. Jedan od istaknutijih primjera koji pokazuje koliko te promjene mogu biti ozbiljne jest srebrnopruga napuhača, otrovna riba koja je također zabilježena u Jadranu. Riječ je o vrsti koja sadrži snažan otrov i ne smije se konzumirati, te je na predavanju istaknuto da je prošle godine jedan primjerak ulovljen i kod Makarske.
Središnji dio edukacije Miše Pavičića bio je posvećen plavom raku, vrsti koja potječe sa zapadne obale Atlantskog oceana, od Kanade do Argentine. U hrvatskom dijelu Jadrana prvi je put zabilježen 2004. godine na području ušća Neretve, gdje je i danas posebno prisutan. Nalazi su zabilježeni i na drugim područjima, među kojima su Malostonski zaljev, zadarsko područje, Vransko jezero, Lastovo i južna Istra. Plavi rak prepoznatljiv je po snažnim kliještima, plavkastim dijelovima nogu i bočnim trnovima na oklopu. Hrani se školjkašima, puževima, ribama, drugim rakovima i različitim organizmima s morskog dna. Njegovo širenje predstavlja izazov za domaće vrste i ribarstvo jer se hrani različitim morskim organizmima, uključujući i gospodarski važne školjkaše, a može oštećivati i ribarske mreže. Na predavanju je naglašeno i kako plavog raka ne treba pokušavati hvatati golim rukama jer njegova snažna kliješta i oštri bočni trnovi mogu uzrokovati ozbiljne ozljede.

Dragičević je nakon predavanja istaknuo kako je prijenos znanja mlađim generacijama jedan od ključnih preduvjeta za buduću zaštitu Jadrana.
Jako nam je drago što možemo mlađim generacijama prenijeti znanje koje je jako bitno iz perspektive očuvanja. Naš Jadran, koliko god se mijenja, sve više zahtijeva našu zaštitu i svijest o problemima koji se javljaju. Mi smo krenuli od nečega što je ranije bilo drugačije, a oni kreću upravo od ovoga stanja o kojem smo im pričali. Bitno je da shvate da stanje mora koje danas vide nije ono kakvo je nekada bilo, nego da je riječ o promijenjenom stanju mora, istaknuo je Dragičević.
Napomenuo je i kako strane vrste nisu jedini problem s kojim se Jadran suočava.
Strane vrste samo su jedan od brojnih problema. Važno je da mlade generacije budu upoznate i s drugim izazovima jer će se upravo one s njima morati nositi i njima prilagođavati, zaključio je Dragičević.


