Dok su se sinoć maturanti generacije 2025./2026. spuštali niz stepenice na Kačićevom trgu i slavili kraj srednjoškolskog obrazovanja, svega dvadesetak metara dalje, ispred zgrade Poglavarstva, okupila se generacija koja je maturirala davne 1986. godine.
Bila je to proslava 40 godina mature generacije koja je brojila oko 200 učenika, a sinoć ih se okupila gotovo polovica.
Mi smo generacija koja je imala predmet strojopis i morali smo u školu nositi pisaće mašine na kojima smo tipkali i pisali, a danas živimo u vremenu programskih jezika i računala. Eto koliko je vremena prošlo, ali jako sam zadovoljan odazivom i brojnošću. Upravo je to pokazatelj da je generacija nakon toliko godina ostala povezana. Najviše nas i dalje živi na Makarskoj rivijeri, ali ima nas u Splitu, Zagrebu i po cijelom Jadranu. Imamo liječnika, policajaca, estradnih djelatnika, svega, pa i luđaka kao što sam ja, rekao nam je kroz smijeh Ivan Šimić.
Dobrog raspoloženja nije nedostajalo ni među nekadašnjim maturanticama.
“Mi smo mladi kao rosa. Četrdeset godina mature, ali to su još uvijek one iste djevojčice pune entuzijazma. Ja kažem da mi nismo ostarili, nego smo samo luksuzna verzija nas mladih. Dobili smo jednu patinu mudrosti i šarma. Generacija nam je baš organizirana i planiramo do kasnih noćnih sati tulumariti. Noć je mlada, bit će tu svega”, rekla nam je Tončica Čeljuska.
Od Kačićeva trga do zgrade Poglavarstva tek je dvadesetak koraka, ali sinoć ih je simbolično dijelilo 40 godina života, iskustava, ostvarenih i neostvarenih snova. Jedni su tek zakoračili prema nepoznatom svijetu odraslih, dok su drugi iz istog grada krenuli puno ranije, da bi se nakon četiri desetljeća ponovno okupili gotovo na istom mjestu gdje je sve počelo, sa sličnim žarom i osmijehom koji ih je krasio i 1986. godine.
FOTOGALERIJA
