Uzimajući u obzir zadnje četiri sezone, od sezone 2021/2022, Hajduk je dva puta završio treći (uz borbu do samog kraja), dva puta drugi i pritom osvojio dva Kupa. Ni ova sezona ne izgleda loše, pa smo već petu godinu zaredom u situaciji da se Hajduk bori za vrh.
U navijačkim raspravama svatko će ponuditi svoje objašnjenje. Netko će istaknuti Lukšu kao pokretača, netko Livaju i bolju momčad, netko Valdasa, netko Gattusa (iako ovih nema puno), netko će reći da je konkurencija slabija ili da su manji klubovi ojačali. U svemu tome ima istine.
Istina je i da je Hajduk u ovih nekoliko godina izgradio klub na svim razinama. Otišlo se od vremena kada su momčad činili Abduholikov, Fomitschow ili Tahiraj, do današnje ekipe u kojoj su Livaja, Krovinović, Rebić i drugi. Od kluba koji je 2011. bio pred gašenjem i nije imao novca za struju, igrače i trenere, do trenutnog godišnjeg budžeta od 35 milijuna eura. A sve to bez „jednog gazde“, uz podršku članova i navijača.
Ne treba zanemariti ni činjenicu da su Belupo, Varaždin, Gorica i Istra ozbiljno napredovali. Danas mogu pobijediti svakoga, pa tako i Dinamo ili Rijeku, što čini ligu neizvjesnijom i zdravijom.
Ali ja volim podsjetiti na jednu drugu stvar. Na to u kakvoj je ligi Hajduk godinama igrao. I kako su se neke stvari promijenile - sasvim slučajno - baš u vrijeme kada Hajduk postaje konkurentan, a liga postaje zanimljivija.
Znamo što je Svagi rekao: samo se mačka slučajno okoti. Pa pogledajmo te „slučajnosti“:
-
braća Mamić osuđeni su u lipnju 2018., presuda je pravomoćna 2021
-
pukla je veza između Lokomotive i Dinama (2018–2020)
-
VAR je uveden početkom 2020
Ljudi zaboravljaju u kakvom se natjecanju nekad igralo. Pa evo kratkog podsjetnika.
Dugogodišnji vladar hrvatskog nogometa, koji je po vlastitom priznanju i po sudskim postupcima, podmićivao suce Županijskog suda. Ako je to radio sucima državnih institucija, možemo samo zamisliti što je radio nogometnim sucima čijim je sudbinama upravljao?
Isti taj čovjek, prema vlastitim riječima, sprječava Dugopolje da dobije licencu za ulazak u 1. HNL kako bi spasio Rijeku koja je trebala ispasti. S Rijekom se sklapa pakt i stiže kombi igrača (Kramarić, Tomečak, Krstanović, Maleš) koji stvaraju tampon zonu prema Hajduku, koji grca u svojim problemima.
Suci se natječu tko će biti bliže njemu na kakvoj fešti. Na kamerama im se vide zaljubljeni pogledi prema tada svemogućem gazdi Dinama.
Predsjednik Osijeka mu poklanja dres s brojem 10 i natpisom „Maminho“, u vrijeme dok afera već trese hrvatsko pravosuđe.
A suradnja s Lokomotivom? Klub pod upravljanjem Dinama ulazi iz treće lige u prvu. Službena mail adresa Lokomotive bila je nklokomotiva@nk-dinamo.hr. Između 2008. i 2020. razmijenjeno je 218 igrača. Da, dvjestoosamnaest.
Primjera ima koliko hoćeš. Neki od antologijskih transfera između dva kluba su npr. transfer stanovitog Šveđanina Atta, Dinamo kupuje Attu od Lokomotive za 1,2 milijuna i pušta ga besplatno nakon jedne prijateljske utakmice. Puljić odigra jednu utakmicu za Dinamo pa se vraća u Lokomotivu, kojoj Dinamo potom plaća 1,25 milijuna i opet ga šalje natrag. Brozovića kupe od Lokomotive, pa raskinu s njim, on igra u Lokomotivi i onda ga opet za 8 mjeseci kupe od Lokomotive, u dva navrata isplate za njega 2,5 milijuna eura!!!
U prvih devet godina međusobnih susreta, Dinamo pobjeđuje Lokomotivu 26 puta u 27 utakmica. Jedna jedina bila je neriješena.
A onda Mamić bježi od pravosuđa. Pucaju veze Dinama i Lokomotive. Kompromitirani suci odlaze. VAR ulazi u ligu (čak i kad ne znaju povući crte kod zaleđa ili kad ga friziraju naknadno, očito bolje i takav nego nikakav). I odjednom - čudo. Liga postaje natjecanje. Hajduk može ostati do kraja u borbi. Može osvojiti Kup. Može igrati ravnopravno.
Možemo se pitati kako bi završilo finale Kupa 2018. u Vinkovcima da je tada postojao VAR.
I onda se mi pitamo di su nam trofeji? Eto, „slučajno“ smo konkurentni zadnjih nekoliko godina.
Tekst: PB / Foto: Facebook