Na Plehanu, poznatom brežuljku i vjerskom središtu smještenom oko devet do deset kilometara jugoistočno od Dervente u Bosni i Hercegovini, održan je deveti susret Ravlića. Okupljanje je tijekom godina preraslo u tradiciju koja povezuje članove roda raseljene diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Europe i svijeta.
Ovogodišnjem susretu odazvalo se oko 170 Ravlića, što je, prema navodima organizatora, ugodno iznenadilo okupljene. Procjenjuje se da danas u svijetu živi oko 3000 ljudi s ovim prezimenom. Najstariji sudionik susreta bio je Vlado Ravlić Pejin, poznat kao Dalmatin, dok je najmlađa bila Anita Ravlić, djevojčica stara oko dvije godine.
Svi Ravlići svoje korijene vežu uz Kozicu kod Vrgorca, odakle su se tijekom vremena raseljavali u različite krajeve. Danas ih najviše živi u Makarskoj i okolici, ali i u Zagrebu, Slavonskom Brodu, Splitu, Osijeku, Čazmi i drugim hrvatskim mjestima. Prije posljednjeg rata u BiH prezime je bilo snažno zastupljeno i na području Dervente i okolice.
Inicijativa za organizirano okupljanje Ravlića potekla je od don Ivana Ravlića, koji je o tome počeo razmišljati oko 2000. godine. Prvi susret održan je 19. rujna 2003. godine upravo u Kozici, pradjedovini roda. Godinu poslije, 3. svibnja 2004., registrirana je Zavičajna udruga Ravlića Kozica. Udruga se okuplja svake četiri godine u nekom od mjesta u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini, a tada se bira i njezino vodstvo. Prvi predsjednik bio je Miro Ravlić iz Makarske.
Na ovogodišnjem susretu na Plehanu prije mise je ponovno izabrano vodstvo udruge za sljedeće četverogodišnje razdoblje. Predsjednik je Dražen Ravlić, a među potpredsjednicima su Željko Ravlić i Vlado Ravlić. Program je nastavljen svetom misom koju je predslavio vlč. Ivan Ravlić. U propovijedi je okupljanje usporedio sa stablom koje se poznaje po plodovima, naglašavajući važnost obitelji, oprosta, povezanosti i vjere.
Možemo lijepo govoriti, možemo se lijepo predstaviti i drugima pričati kakvi smo, ali na kraju naš život govori o nama. Po našim djelima, našim riječima, po tome kako se odnosimo prema drugima, znamo li oprostiti, pomoći drugima, jesmo li spremni pružiti ruku, po tim plodovima ćemo se prepoznati, poručio je vlč. Ivan Ravlić.
Posebno je pozvao okupljene da ne dopuste da njihova povezanost ostane samo na prezimenu.
Nemojmo dopustiti da naše ravlićko stablo ostane samo lijepo prezime u obiteljskom stablu. Neka ono daje plod, dobrotu, ljubav i jaku vjeru, rekao je.
Prema zapisima o povijesti roda, Ravlići se u Kozici spominju još od 14. stoljeća, a pojedine grane kroz vrijeme su nosile prezimena Gradanović, Bogetić i Tepčević prije nego što se ustalilo prezime Ravlić. Navodi se i da su prvi Ravlići iz Kozice prema Derventi iseljavali još oko 1780. godine. Rod ima i vlastiti grb, a u povijesnim zapisima Ravlići se spominju među obiteljima povezanim s plemstvom i borbama za oslobađanje Vrgorske krajine od Osmanlija.
U novijim zapisima o rodu navodi se i knjižica tiskana u Veneciji 1796. godine pod naslovom „Nobil antica Ravlich da Kozica Gorsca župa Vrgoraz“, odnosno „Plemeniti Ravlići iz Kozice – Gorska župa Vrgorac“. Prema istoj predaji, Mlečani su Ravlićima priznali plemićki status zbog zasluga u borbama protiv Osmanlija na području Vrgorske i Imotske krajine.
Susret na Plehanu bio je još jedna prilika za povezivanje više generacija jednog roda, ali i podsjetnik na zajedničko ishodište u Kozici. Ravlići s ponosom čuvaju i predaju priču o svom podrijetlu. Prema podacima koje navode u svojim zapisima, danas žive u više od stotinu gradova i općina u Hrvatskoj i BiH, ali i u brojnim drugim zemljama. Nakon mise uslijedili su zajednički ručak i druženje, a deveti susret na Plehanu još je jednom okupio Ravliće koje su život i povijest odveli na različite strane, ali im je zajedničko ishodište ostalo isto.