Vitor Hugo de Lima da Silva, najbolji igrač Hrvatske prošle sezone i danas reprezentativac Hrvatske s brončanom medaljom, ima zanimljiv put od Copacabane i Rio de Janeira do plaže ispred Žute kuće u Makarskoj.
Prvi kontakt s Europom imao je kroz Bosnu i Hercegovinu, gdje je igrao za futsal klub Mostar SG Staklorad. Nakon toga odlazi u Cazin, a potom u Osijek. Ondje provodi četiri godine, nakon čega odlučuje napraviti iskorak i potpisuje za Novo Vrijeme, aktualnog prvaka Hrvatske i osvajača Kupa.
U cijeloj priči važnu ulogu imala je i njegova supruga Iva, ali i jedna gotovo filmska, pomalo slučajna situacija koja je usmjerila njegov dolazak u Makarsku.
Moja teta je udana za Tončija Martinovića i desetljećima već žive u Makarskoj. Tonči je slučajno sreo Borislava Vukovića Boću u Konzumu i rekao mu “imam ja jednog za tebe”. Kao na pijaci, ono “prodat ću ti nešto”, to je bilo presimpatično, s osmijehom se prisjeća Iva Lima. On je tu “ugurao” Vitora Borislavu Vukoviću bez našeg znanja i bez našeg pristanka. Nakon nekog vremena došao je poziv od Daria Martinovića i tako je krenula priča koja je završila osvojenom titulom, Kupom i broncom s reprezentacijom Hrvatske.
Vitor je u tom trenutku imao još tri ponude iz Hrvatske, ali odlučio se za Makarsku.
Novo Vrijeme uvijek je bio top klub, u borbi za naslov prvaka i Ligu prvaka, o tome sam razmišljao. Pričao sam sa ženom, gledali smo da Novo Vrijeme uvijek dođe do finala, da uvijek imaju dobre igrače. Brazilci koji bi došli tu uvijek su dobro igrali. Pitao sam i jednog Brazilca koji je bio ovdje i rekao mi je da je klub top, grad super i da je sve u redu. Mislim da sam došao u najjači klub u Hrvatskoj, rekao nam je Vitor Lima.
Od Rija, preko Bosne i Osijeka, danas živi u Makarskoj. Put nije bio jednostavan, ali kaže da je pronašao svoje mjesto.
Rio je baš lijep grad, ali opasan. Ljudi koji ne znaju, koji vide Rio de Janeiro samo na televiziji, mogu misliti da je sve fantastično, ali za živjeti nije dobar. Grad je lijep, ali opasan, baš opasan, pogotovo za turiste. U Makarskoj mi je odlično, super grad. Vrijeme je top, kupamo se većinom ispred Žute kuće. U Osijeku je zima već u devetom, desetom mjesecu, a ja sam iz Rija i navikao sam na dobro vrijeme i mislim da je to slično kao ovdje. Tako da je Makarska super grad i uvijek će biti u mom srcu.
Ove godine s reprezentacijom Hrvatske osvojio je brončanu medalju, dok na klupskom planu Novo Vrijeme brani naslov prvaka, ali trenutačno nije u samom vrhu.
Ove sezone smo očekivali malo više, ali dobro, nije još gotovo, imamo sada playoff. Pobjeđivali smo već dobre klubove, no mislim da imamo puno prostora za biti bolji. Sada je prilika u playoffu da to pokažemo. Teško je upaliti neki gumb i odjednom početi igrati super. Mislim da moramo malo po malo igrati bolje i sa svakom novom utakmicom biti bolji. Ja vjerujem u dečke. Šest, sedam igrača bilo je tu i prošle sezone, imaju titulu iza sebe, imaju iskustvo i znaju kako je to igrati playoff. Pričali smo i svatko vjeruje u sebe i nas. Mislimo da će navijači biti bitni, da dolaze u dvoranu, da nam pomognu i da budemo pravi.
U njegovoj karijeri ključnu ulogu odigrala je supruga, koja je bila uz njega od prvih dana u Europi.
Puno, puno mi je pomogla. Mislim da bez supruge bih teško bio na ovoj razini na kojoj sam sada. Pogotovo za učenje jezika mi je pomogla, jer kada sam došao u Osijek nisam znao ništa, nisam znao hrvatski jezik, nisam znao engleski jezik. Ona i njezina obitelj su mi stvarno pomogli. Punac i punica su mi poput mame i tate, kažem, da nije bilo njih teško da bih danas bio tu gdje jesam, rekao je Vitor.
Njihova zajednička priča počela je na pomalo neobičan način.
Naša priča je pomalo čudna. On je bio u Mostaru kada smo počeli razgovarati putem interneta. Iz Mostara se preselio u Cazin i tamo smo se zapravo upoznali i počeli viđati. Nakon toga nije znao hoće li se vratiti ili ne, pa sam ja pokušala pomoći pronaći klub. Tako smo se dogovorili u Osijeku s tadašnjim i sadašnjim direktorom. Rekli su da će mu dati priliku da se pokaže i ostali su zadovoljni. Tako je ostao u Hrvatskoj, vjenčali smo se i evo, sada imamo dvoje djece. To je pomalo filmska priča, kaže Iva.
Obitelj već tri godine živi u Makarskoj, a početak nije bio lagan.
Prva godina mi je bila jako, kako da kažem, dramatična. Teška prilagodba, ne znaš nikoga. Došla sam ovdje, on je često izbivao i sama sam često bila s dvoje male djece. Kćer mi je imala dva mjeseca, sin dvije i pol godine. Nikoga nisam znala, palila sam navigaciju za svaki korak. Sve mi je bilo novo. Onda smo doživjeli prvu buru, to mi je bilo traumatično. Tri dana je puhalo, nisam oka sklopila jer sam mislila da će srušiti cijelu zgradu. Kako sam odrasla u Osijeku, navikla sam na hladnoću, a ovdje nema snijega i nema toliko hladnog vremena pa me i to bacilo u neku depresiju. Stalno je sunce, stalno je toplo, jednostavno nisam navikla. U Osijeku sam živjela u magli, a ovdje je nema. Prva godina je bila jako teška. Druga je već bila bolja, a sada, treću godinu, mogu reći da ne osjećam da nisam u svom gradu. Naravno, nedostaju roditelji i obitelj, ali što se tiče prijatelja i života, stvarno mi je super. Sviđa mi se more i plaže, ja sam na plaži od jutra do večeri. Ako ikad odemo odavde, to će mi najviše faliti. Sunce, more, plaže, to je neki unutarnji i vanjski mir, kaže Iva.
Njihov sin Diego ima pet godina i ide u vrtić, dok kći Giselle ima dvije i pol godine.
Diego se navikao, već je druga, treća godina u vrtiću. Giselle je prve korake i prve riječi napravila ovdje. Mislim da bi i njoj bio šok vratiti se negdje gdje nema mora i toliko sunca. Diego je ovdje stekao prijatelje, njemu je ovo kuća. I ona isto sada kaže “idemo doma”, znači idemo kući. Vidjet ćemo što nas čeka u budućnosti.
Obitelj Lima posebno je zahvalna Borisu Vukoviću Boći.
Kroz ovih tri godine koje smo proveli u Makarskoj, moj muž je ostvario nevjerojatan napredak, a bez Borislava Vukovića to jednostavno ne bi bilo moguće. Njegova podrška bila je ključna, upravo zahvaljujući njemu moj muž je stigao do Hrvatske reprezentacije i ponosno obukao hrvatski dres. Borislav je uvijek bio razuman, staložen i mogao je računati na nas, baš kao što smo mi mogli računati na njega. U bilo koje doba dana, noći, bez obzira je li riječ o poslu, obitelji ili nekoj trećoj stvari, uvijek smo mogli računati na njega. Mislim da, što god se događalo u budućnosti, nikada nećemo izgubiti kontakt i da ćemo zauvijek ostati u dobrim odnosima. Borislave, hvala ti na svemu što si učinio za nas, istaknula je Iva
Kad je riječ o futsalu, Lima bez puno razmišljanja izdvaja najbolje igrače lige.
Ne mogu zaboraviti Luku Sutona iz Rijeke, mislim da ima 28 pogodaka, to nije normalno. Onda Turki, Teo Turk iz Rijeke, stvarno igra vrhunski. I možda Tiho, mislim na Tihomira Novaka. On se sada ozlijedio, ali meni je odličan igrač. Ta tri igrača su meni trenutačno najbolja u ligi. Vidjet ćemo situaciju u playoffu, to je sada najbitnije, tamo se sve može promijeniti. Rijeka je prva na tablici i osvojili su Kup, imaju trenutno najbolju ekipu. Tiho je stvarno top igrač, iskusan, svi znaju koliko je dobar i želimo mu brz oporavak.
Na kraju, ostaje pitanje budućnosti.
To još ne znam. Čekam kraj sezone pa ćemo vidjeti. Dogovorit ćemo se hoću li ostati ili otići u neki drugi klub. Mislim da je sada pravo vrijeme da, ako dođe bolja ponuda, možda izvan Hrvatske ili unutar Hrvatske, napravim novi iskorak. Naravno, Novo Vrijeme je među najjačim klubovima u Hrvatskoj, tako da ćemo se dogovoriti poslije sezone. Trenutačno nemam ništa konkretno.