U prvom velikom razgovoru nakon početka drugog mandata gradonačelnik Makarske otvara ključna pitanja razvoja grada, od Peškere i javnih garaža do Osejave, prostornog plana i obilaznice. Govori o sportu i budućnosti HRNK Zmaja, nogometnim terenima, žičari, poskupljenjima i paušalima za iznajmljivače, kao i o roku do 2029. za gradnju po ranije izdanim dozvolama te pitanju mladih i noćnog života.
Kako ocjenjujete svoj prvi mandat na čelu Makarske? Koji su ključni rezultati, a gdje ste mogli učiniti više? Koju biste kritiku danas uputili sami sebi?
Sa svog subjektivnog stajališta svoj prvi mandat ocijenio bih čvrstom četvorkom. Uvijek ostavljam prostor za nešto više, ali u realnosti napravili smo i više nego smo obećali, a posebno sam ponosan na nužne duboke i dugoročne promjene koji će Makarsku usmjeravati desetljećima, a koje su moji prethodnici trpali pod tepih. Konkretno mislim na transformaciju Peškere, na zaustavljanje daljnje betonizacije kroz izmjene prostornog plana, na oživljavanje stare gradske jezgre, na snažna ulaganja u predškolski odgoj (naš vrtić je danas po mnogim kriterijima najbolji u županiji i među najboljima u Hrvatskoj), kao i na iskorake u zdravstvenoj zaštiti. Uspješno smo napravili zaokret turizma prema održivijem modelu, a projektima ozelenjavanja poslali smo jasnu poruku o smjeru razvoja grada.
Gdje smo mogli više? Možda po pitanju prometa i parkinga. To je područje gdje su očekivanja velika, a procesi spori i kompleksni. Ali zato nam je to fokus u ovom mandatu.
Kritika sebi? U nekim situacijama mogao sam biti odlučniji, u nekima fleksibilniji. Neke prioritete bih možda drugačije vremenski posložio. Naučio sam da energiju treba racionalno rasporediti, jer je ovaj posao sličan maratonu, dugotrajan i zahtjevan.
Na proslavi Dana grada rekli ste da niste sigurni biste li se uopće uključili u politiku da ste znali što vas sve čeka. Zašto?
Zato što postoji velika razlika između onoga što izvana mislite da je gradonačelnički posao i onoga što on u stvarnosti jest. Riječ je o izuzetno kompleksnoj i višedimenzionalnoj ulozi. Sustav je trom, procedure su duge, a istodobno su očekivanja javnosti trenutačna. Uz to, javni prostor često je opterećen dezinformacijama, opstrukcijama i politikanstvom, što mi u Makarskoj posebno osjećamo sa svih razina. Ušao sam u politiku s uvjerenjem da će, ako je nešto dugoročno dobro za grad, postojati široka spremnost da se to podrži. A uvjerio sam se da je u praksi često najveći pritisak za kratkoročne interese često motivirane privatnim ambicijama. Sve je to vrijedna lekcija. Ovaj posao mi je otvorio oči i dao realniji pogled na sustav i ljude. Bez obzira na sve negativnosti, danas sam iskusniji i mirniji u donošenju odluka, a sve potencijalne prijetnje za naš grad koje vidim iznutra samo su dodatan poticaj i podsjetnik zašto sam tu i za što se borim.
Lani ste osvojili drugi mandat i pritom dobili većinu u Gradskom vijeću, što dosad nije zabilježeno u političkoj povijesti Makarske. Stvara li vam to dodatni pritisak, s obzirom na velika očekivanja građana?
Nikako pritisak, ali svakako pojačan osjećaj odgovornosti. Većina u vijeću znači da nema alibija. Imamo političku stabilnost i sada je na nama da isporučimo ono što smo obećali. No građani moraju biti svjesni da ozbiljni i veliki infrastrukturni projekti traju. Samo priprema dokumentacije za npr. javnu garažu može potrajati dvije ili tri godine, prije nego što uopće započne gradnja. Ovo će biti mandat razvoja, i dalje prekratak za vidljive velike transformacije, ali je dovoljan za postaviti smjer i započeti ključne projekte. To je ono što radimo.
Prostor, razvoj i investicije
Prostor je najvrjedniji resurs Makarske, a turizam najvažnija gospodarska grana koja traži stalne investicije. Kako pomiriti zaštitu prostora s razvojem grada?
Jedino jasnom strategijom i oslanjanjem na struku. Razvoj bez mjere vodi u devastaciju, što smo u zadnji čas zaustavili na početku prvog mandata, ali potpuno zatvaranje prostora vodi stagnaciji. Zato inzistiramo na balansu, uključivanju urbanista, krajobraznih arhitekata, prometnih stručnjaka, ekonomista i sociologa u planiranje. Najveća pogreška je donositi brze odluke pod pritiskom pojedinih interesnih skupina. Dugoročna održivost jednostavno mora biti iznad kratkoročnog profita.
Koje ključne investicije najavljujete u ovom četverogodišnjem mandatu? Imate stabilne financije, većinu u Vijeću i iskustvo prvog mandata. Što građani konkretno mogu očekivati?
Vidjet ćemo stabilnost financija kad budemo znali punjenje proračuna. Ključne investicije su definirane našim političkim programom za kojeg smo dobili povjerenje građana. Izdvajam samo najvažnije: Centar za djecu s teškoćama u razvoju u suradnji s Jurjem Bonačijem, aneksi obje osnovne škole radi jednosmjenske nastave, nova školska sportska dvorana na Zelenki, projekt nove tržnice s podzemnom garažom, dodatna parkirališna mjesta, uređenje šetnica na Osejavi i Sv. Petru, te nastavak digitalizacije i ulaganja u sigurnost. Još je tu mnoštvo manjih projekata, a složiti ćete se da je sve nabrojano i previše za jedan mandat.
Građani mogu očekivati odgovorno upravljanje javnim novcem. Zaustavili smo masovnu gradnju, što znači i manji prihod od komunalnog doprinosa, ali dugoročno zdraviji grad. Financije vodimo oprezno, uz postupne korekcije nameta kako bismo osigurali stabilnost proračuna i nastavak realizacije projekata. Cilj je podizanje kvalitete javnih usluga - sustavno, a ne stihijski.
Hoće li Peškera biti gotova do ljeta?
Prva faza, urbani park, bit će završena. Ovog ljeta građani će prvi put nakon mnogo godina moći osjetiti Peškeru kao otvoren, prozračan i dostojanstven javni prostor. Ali Peškera za mene nikada nije bila samo projekt uređenja. Ona je simbol odnosa prema gradu. Godinama smo gledali kako se taj prostor pretvara u improvizaciju, u kompromis, u mjesto kratkoročnih interesa. Odluka da ga vratimo građanima bila je svjesna i hrabra – jer je značila reći “ne” modelu koji je mnogima bio komotan, ali za grad štetan.
Također, želim naglasiti da Peškera nije zamišljena kao parcijalni projekt. Ona ima svoje cjelovito urbanističko-arhitektonsko rješenje, dobiveno na međunarodnom javnom natječaju, i moja ambicija je da se realizira u potpunosti. Strehe odnosno prateći objekti, poput ugostiteljskih i sanitarnih, nisu luksuz, već dio promišljenog koncepta koji prostoru daje funkciju, red i dugoročnu stabilnost. Bez toga, uvijek postoji opasnost da se Peškera ponovno počne „krpati“ privremenim rješenjima (štandovima, barakama, itd.), koja s vremenom postaju trajna. Trenutno, zbog specifičnosti ugovora o darovanju (potpuna zabrana bilo kakve prodaje i gradnje), te politikanstva koje se stvorilo oko toga, ne možemo ići u realizaciju druge faze, ali idemo korak po korak. Važno je da ne izgubimo viziju. I dok god imam odgovornost voditi grad, inzistirat ću na tome da se Peškera dovrši onako kako je zamišljena – cjelovito, dostojanstveno i u interesu građana.
Kada građani mogu očekivati prve javne garaže i na kojim lokacijama?
Planirane su tri nove javne garaže: ispod tržnice, ispod aneksa osnovne škole u centru, te ispod nove školske sportske dvorane na Zelenki. Trenutno smo u fazi izrade dokumentacije. Realno je reći da su to višegodišnji projekti od koji vjerojatno neće svi biti završeni u ovom mandatu, ali će biti pokrenuti što je važno. U međuvremenu radimo na optimizaciji postojećih parkirališta, logičnijim prometnim tokovima, kružnom javnom prijevozi i poticanju alternativnih oblika kretanja (bicikliranje).
U kojoj je fazi projekt nove gradske tržnice?
Uskoro očekujemo početak pregovaračkog postupka za izradu glavnih i izvedbenih projekata. Još smo daleko od same izgradnje, ali projekt ide svojom planiranom dinamikom.
Turizam izvan ljeta
Makarska je regionalni turistički brand. Imate li jasan plan za razvoj vansezonskog turizma i privlačenje investicija izvan ljetnih mjeseci?
Da. Imamo i mislim da je veliki posao po tom pitanju napravljen u protekle četiri godine. Napravili smo zaokret od isključivo masovne ljetne destinacije, prema specifičnim oblicima turizma. Postali smo privlačni raznim drugim tipovima turista, ali i domaćim gostima. Fokus je na kulturi, sportu, gastronomiji, zdravlju i aktivnom boravku u prirodi. O Makarskoj se ponovo piše i priča u superlativima i uzima kao primjer odgovornog upravljanja i održivog razvoja s vizijom. Imamo potencijal za cjelogodišnju turističku destinaciju, ali to zahtijeva kontinuirani rad na kvaliteti ponude svih dionika u destinaciji.
Kako to postići kroz sport, kada grad trenutačno nema nijedan novi nogometni teren, a osnovna infrastruktura potječe još iz vremena Mediteranskih igara?
Sport nije samo nogomet. Iako je nogomet najvidljiviji i medijski najpraćeniji, u Makarskoj danas djeluje više od 30 sportskih udruga. To je ogromna vrijednost. U današnjem vremenu, kada su djeci sve distrakcije lako dostupne, smatram da je najvažnije da se svako dijete bavi sportom - bez obzira kojim. Sport gradi disciplinu, radne navike, zajedništvo i otpornost. To je jedan od najboljih odgovora na izazove suvremenog društva. Zato smo i krenuli sustavno, od najmlađih. Uveli smo univerzalnu školu sporta u osnovnim školama, školu šaha u školama i vrtićima, potičemo raznolikost sportova u gradu kroz financiranje zajednice sportskih udruga i plaće trenera. Financiramo mnogobrojne turnire i velike sportske manifestacije koje nesumnjivo utječu na popularnost sporta među mladima. Od ove godine imati ćemo i Sportske igre mladih. Vjerujem da ovakav sustavan i pomno osmišljen Makarski model, može postati primjer i drugim sredinama, pa čak i temelj budućeg državnog standarda u sportu.
Što se infrastrukture tiče, svjestan sam da dio objekata datira još iz vremena Mediteranskih igara. U ovom mandatu cilj nam je unaprijediti Gradski sportski centar – od nadstrešnice na tribinama, preko novog futsal terena i dječjeg igrališta, do uređenja glavnog terena. Uz to, nova školska sportska dvorana na Zelenki značajno će proširiti kapacitete za treninge i rekreaciju, ne samo za školu nego i za udruge. Dakle, ne idemo u spektakularne projekte radi dojma, nego u sustavno podizanje baze. Jer snažan sport ne počinje od profesionalnog rezultata, nego od široke i zdrave sportske baze djece i mladih. A to je dugoročno najvažnije za grad.
Planira li Grad gradnju novih nogometnih terena?
U ovom trenutku Grad ne planira gradnju novih nogometnih terena. U radijusu od desetak kilometara postoji više terena, u Makarskoj, Tučepima, Baškoj Vodi i novi u Zagvozdu. Uz malo mašte, zajedništva i strateškog planiranja, može se stvoriti novi sportski i turistički proizvod za pripreme raznih klubova u predsezoni i posezoni. I evo prilike za ozbiljnog poduzetnika. Naš fokus ostaje na unapređenju postojeće infrastrukture na Gradskom sportskom centru te ulaganje u školsku sportsku infrastrukturu. Naravno otvoreni smo za sve inicijative, ali prioritet nam je funkcionalnost i održivost.
Nogomet je u Hrvatskoj i dalje neprikosnoven po gledanosti, a HNL je snažna promocija za gradove koji imaju prvoligaša ili barem drugoligaša. Zmaj je danas na dnu i igra u Prvoj županijskoj ligi. Jeste li razmišljali o privatizaciji kluba, s obzirom na to da je jasno kako ovakav model više ne funkcionira i ne predstavlja grad na razini koju Makarska zaslužuje?
Slažem se da je imati prvoligaša ili barem drugoligaša velika promocija za grad. Nogomet je u Hrvatskoj više od sporta, on je dio identiteta. Ali kada govorimo o Zmaju, tu priča nije samo sportska, nego i emotivna. Zmaj je jedan od onih simbola grada koji nadilaze ligu u kojoj igra. Volim reći da je Zmaj jedna od tri udruge u Makarskoj koje, bez obzira na stanje, moraju imati podršku, jer gotovo da nema obitelji u gradu, koja nema nekoga tko je barem jednom „nabijao balun“ za Zmaja. Istina je da je klub danas u teškoj situaciji, dobrim dijelom zbog loših odluka iz prethodnih razdoblja. Ali vjerujem da nova uprava ima želju, energiju i snagu preokrenuti trend. U sportu, kao i u životu, rezultati ne dolaze preko noći. Potrebni su vrijeme, upornost i strpljenje.
Što se tiče privatizacije - Zmaj je organiziran kao udruga građana i odluka o promjeni modela upravljanja mora doći iz samog kluba. Ako vodstvo procijeni da je to dobar put, pogotovo u kontekstu novog Zakona o sportu koji donosi određene porezne poticaje za ulaganja, to je legitimna opcija o kojoj se može razgovarati. Moramo biti realni, nogomet je danas i veliki biznis. No istovremeno, ulaganje javnog novca u profesionalni rezultat jednog kluba, koji je organiziran kao udruga, ima zakonska ograničenja. Zato Grad kontinuirano povećava sredstva za sport u cjelini, stvarajući pravedniji sustav, u kojem se klubovi kroz rad i rezultate, bore za svoj dio sredstava. Zmaj treba stabilnost, ozbiljan plan i zajedništvo. Rezultati će doći, ali temelj mora biti zdrav sustav, a ne kratkoročni potezi. Za mene Zmaj nije samo pitanje ranga natjecanja, nego pitanje karaktera grada.
Prostorni plan i ključni projekti
Grad radi na novom prostornom planu. Što građani mogu očekivati od tog dokumenta?
Novi prostorni plan mora biti jasan prekid s praksom iz 2009. i 2020. godine koja je otvorila prostor intenzivnoj apartmanizaciji i pogodovala krupnom kapitalu, a koju smo mi u prvom mandatu zaustavili, pa tako i mnogima stali na žulj. Svejedno posljedice osjećamo danas u prometu, infrastrukturi, pritisku na komunalni sustav i padu kvalitete života. Naš plan mora vratiti ravnotežu u zaštitu prostora, imati jasnu predvidivost razvoja i dugoročnu stabilnost. Naglasak je na zaštiti prirodne i kulturne baštine. Prostorni plan nije tehnički dokument. On je politička odluka o tome kakav grad želimo za 20 ili 30 godina. Mi smo jasno rekli - Makarska nije na prodaju. Ona se razvija, ali pod pravilima koja štite javni interes.
Hoće li u novom prostornom planu biti predviđena i obilaznica? Ona je desetljećima postojala u planovima, ali je pri posljednjem donošenju izbačena. Stara trasa danas više nije moguća zbog izgrađenih objekata, no postoji li razmišljanje o novim rješenjima, primjerice kroz tunele, ili Makarska definitivno ostaje bez obilaznice, barem na papiru?
Zašto je obilaznica u jednom trenutku izbačena iz županijskog prostornog plana mogu samo nagađati, ali smatram da je to bila velika strateška pogreška bivšeg gradonačelnika, koju je danas izuzetno teško ispraviti. Obilaznica nije pitanje jedne prometnice, to je pitanje dugoročne vizije razvoja grada. Kada jednom izgubite koridor u prostornim planovima, povratak je višestruko teži jer se prostor u međuvremenu izgradi. Mi smo još prije nekoliko godina, prilikom najave izrade novog županijskog plana, jasno zatražili da se obilaznica ponovno predvidi. Nedavno sam o toj temi razgovarao i s direktorom Hrvatskih cesta. Dogovor je da Grad uputi službeni zahtjev prema Hrvatskim cestama za izradu studije mogućnosti. Ta studija treba pokazati postoji li uopće realna i tehnički izvediva varijanta, bilo kroz novu trasu, tunele ili neko treće rješenje.
Tek kada budemo imali stručnu podlogu, moći ćemo odgovorno reći je li obilaznica i dalje opcija ili je ta prilika nažalost propuštena. Ono što mogu reći jest da se ja ne mirim s time da Makarska dugoročno ostane bez prometnog rasterećenja. Ako postoji i minimalna mogućnost, mi ćemo je pokušati otvoriti. Jer planiranje grada ne smije biti kratkoročno, nego generacijsko pitanje.
Žičara je investicija koja se u Makarskoj spominje gotovo sto godina, no posljednjih godina nestala je s liste prioriteta. Zašto je taj projekt toliko teško realizirati?
Ne mislim da je žičaru teško realizirati u tehničkom smislu. Ona može biti gotova za tri do četiri godine, a možda i brže ako bi se koncesija prepustila privatnom investitoru. Ali pitanje žičare nije tehničko pitanje. To je strateško pitanje. Žičara nije samo atrakcija, ona u potpunosti redefinira turističku ponudu grada. Biokovo bi time postalo jedan od glavnih motiva dolaska u destinaciju. To otvara ogromne mogućnosti, ali i ozbiljna pitanja. Hoće li to značiti pritisak i potencijalnu devastaciju Parka prirode? Kakve turiste želimo privući? Imamo li infrastrukturu koja može pratiti takav projekt?
Iskustvo nas uči da atraktivnost bez jasnog plana može stvoriti probleme. Primjer je Skywalk koji je nesumnjivo podigao je broj posjetitelja, ali prateća infrastruktura nije bila spremna. To je otvorilo pitanja sigurnosti, društvenog troška i upravljanja prostorom. Ako žičaru prepustimo isključivo investitoru bez jasnih kriterija i kontrole, riskiramo potpunu komercijalizaciju Biokova. A mislim da smo u proteklih 20 godina imali previše stihijskih odluka koje nas dugoročno koštaju, od stare Peškere, koja je bila ruglo grada, do prekomjerne betonizacije i masovnog turizma.
Ako mene pitate jesmo li spremni za žičaru, mislim da još nismo. Prije takvog projekta moramo završiti ključne gradske prioritete: ulaganja u prometnu infrastrukturu, jednosmjensku nastavu, kulturnu infrastrukturu, uređenje šetnica na Svetom Petru i Osejavi, razvoj biciklističkih staza i protupožarnih puteva duž cijele rivijere. Žičara može biti razvojni iskorak, ali samo ako je dio jasne strategije, a ne još jedna atrakcija bez kontrole. Ja sam za razvoj, ali razvoj s koji se znamo nositi.
Kakva je trenutačna situacija s dva planirana objekta na Osejavi, aparthotelom iza SPOT-a te hotelom iznad bivše Uljare, odnosno bivšeg Merlina, Opere ili Petra Pana, ovisno o generaciji?
Ako bi se ta dva projekta realizirala u predloženom obliku, to bi za mene značilo ozbiljan poraz javnog interesa i svojevrsni sumrak demokratskog odlučivanja. Građani Makarske i gradska vlast vrlo su jasno rekli da ne žele takvu devastaciju prostora Osejave. Sudbina tih projekata danas je, nažalost, u velikoj mjeri u rukama župana Blaženka Bobana i ministra Branka Bačića, a djelomično ovisi i o odlukama upravljačkih struktura u Hrvatskim šumama. Ovo je ozbiljan politički test za sve navedene - test odnosa prema prostoru, prema lokalnoj zajednici i prema javnom interesu.
Da budem jasan, investitorima nitko ne brani da na svojoj čestici izgrade moderan, arhitektonski značajan hotel koji će se prostorno uklopiti u ambijent Osejave. Dapače, oni na to imaju pravo koje im je omogućeno prijašnjim prostornim planovima. Osim toga, Makarskoj nedostaje kvalitetnih hotelskih kapaciteta, osobito onih koji mogu podržati sportski i cjelogodišnji turizam. Ali megalomanski objekt na osam etaža, koji dominira prostorom i u kojem je gotovo polovica smještajnih jedinica u formi apartmana, za koje svi znamo kako takvi modeli završavaju, to nije hotel u klasičnom smislu. To je prikrivena apartmanizacija i stanovi na jednoj od najosjetljivijih točaka grada. Takvi koncepti nisu samo suprotni viziji ove gradske vlasti, nego su i suprotni zdravom razumu. Dugoročno navlače bijes javnosti, stvaraju podjele i uništavaju povjerenje. A u turizmu današnjice, megalomanija bez konteksta više nije konkurentna. Takve ideje nastaju kada investitori izgube osjećaj za mjeru, kada profit postane jedini kriterij, a prostor i zajednica kolateralne žrtve. Nadam se da će u ovom slučaju prevladati razum. Osejava nije samo rekreacijska zona, to je identitetski prostor grada. I prema njemu se moramo tako i odnositi.
Ukinuli ste višestambenu izgradnju i aparthotele, no prije te odluke zaprimljen je velik broj zahtjeva u Uredu za urbanizam. Koliko će se još graditi po starim dozvolama?
Odluka o izmjeni plana donesena je na Gradskom vijeću u prosincu 2023. godine. Time smo jasno zaustavili daljnju višestambenu izgradnju i aparthotele koji su bili jasan put u propast grada. Međutim, sve dozvole izdane po starom planu, mogu se konzumirati u zakonskom roku 3 + 3 godine. To znači da je realno očekivati da će se po ranije izdanim dozvolama, graditi još do kraja 2029. godine. Važno je razumjeti da mi ne možemo retroaktivno ukidati već stečena prava. To bi bilo protuzakonito i financijski pogubno za Grad. Ono što smo mogli i morali napraviti jest presjeći praksu za budućnost i odbiti bianco zahtjeve. I to smo učinili.
U gradu su trenutačno aktivna četiri gradilišta, a najavljuje se i peto na Voliciji. Koliko su te investicije značajne za Makarsku?
Te investicije su značajne, ali ih treba promatrati kroz širu sliku. Posebno ističem projekt rotora na Voliciji. To je strateški infrastrukturni zahvat koji će dugoročno rasteretiti promet i povećati sigurnost na jednom od ključnih ulaza u grad. Makarska mora razvijati infrastrukturu paralelno s razvojem prostora. U suprotnom, imamo rast bez reda. Upravo zato inzistiramo na tome da se prometna i komunalna rješenja rješavaju sustavno, a ne paušalno i naknadno.
U blizini Volicije nalazi se i neuređena cesta prema Apfel Areni, potpuno neprimjerena za pristup objektu u kojem se održavaju najvažnije gradske manifestacije. Planira li Grad urediti tu prometnicu?
Naravno. Projekt uređenja te prometnice izrađen je još prije četiri godine. Međutim, prije izdavanja lokacijske dozvole suočili smo se s otporom dijela vlasnika zemljišta, zbog čega smo morali pokrenuti postupak izvlaštenja. Postupak izvlaštenja vodi Splitsko-dalmatinska županija i prema informacijama koje imamo, taj bi proces uskoro trebao biti dovršen. Nakon toga možemo ići prema ishođenju građevinske dozvole i realizaciju projekta. Slažem se da pristup Apfel Areni mora biti primjeren objektu koji je postao središnje mjesto sportskih i društvenih događanja u gradu. To je pitanje funkcionalnosti, ali i standarda koji želimo imati.
Grad, red i mentalitet
Uveli ste red u staru gradsku jezgru. Koliko je to bilo teško u praksi?
Svaka ozbiljna promjena traje duže nego što na početku mislimo i traži puno energije, razgovora i dosljednosti. Tako je bilo i s uvođenjem reda u staru gradsku jezgru. Oživljavanje jezgre i cijeli taj holistički pristup od početka je pomno osmislila i operativno vodila moja zamjenica, dogradonačelnica Antonija Radić Brkan. Od prvog dana imala je jasnu viziju da jezgra ne može živjeti od improvizacije, nego od reda, sadržaja i identiteta. Ja sam u tom procesu bio podrška i aktivni slušač, ali inicijativa, upornost i svakodnevni rad, u velikoj su mjeri njezina zasluga. Od donošenja pravilnika, preko poticaja „Lokale u kale“, tematskih predavanja i radionica, projekta Maestrale, pa sve do aktivnog sudjelovanja u uređenju ulica i trgova, to je bio sustavan, promišljen proces, a ne ad hoc odluka. Projekti uređenja tržnice i šimatorija ispred Crkve sv. Marka, biti će završni korak tog intenzivnog infrastrukturnog ciklusa u staroj gradskoj jezgri. Red u centru nije samo pitanje estetike. To je pitanje poštovanja prema prostoru, baštini i ljudima koji tamo žive i rade. I u tom procesu Antonija je pokazala i viziju i hrabrost, a to nije uvijek jednostavno kada uvodite promjene koje diraju navike i interese.
Imate li situacija u kojima su ugostitelji u početku snažno protiv neke odluke, a nakon godinu dana priznaju da je rješenje bilo dobro? Ili mentalitet ipak ostaje čvrsto ukopan u početne stavove?
Promjene gotovo uvijek izazivaju otpor. To je dio ljudske prirode. Bilo je dosta negodovanja kada smo uklanjali tende i nadstrešnice, kao i kada su se uklanjali uzdignuti štekati. U početku se svaka regulacija doživljava kao ograničenje. Međutim, danas mislim da se većina složila da je uvođenje reda dugoročno svima donijelo korist. Prostor je uredniji, protočniji, vizualno kvalitetniji, a i sami ugostitelji sada posluju u ambijentu koji ima veću vrijednost. Mentalitet se ne mijenja preko noći. Ali iskustvo pokazuje da kada se odluke donose dosljedno i primjenjuju jednako na sve, s vremenom raste i povjerenje. Ponekad je za to potrebno samo malo više strpljenja i malo više vjere da radimo u interesu grada, a ne protiv bilo koga.
Možete li, s današnje distance, opisati kakva je bila atmosfera tijekom donošenja odluke o ukidanju višestambene izgradnje i smanjivanju koeficijenata izgradnje, posebno u kontekstu očekivanih reakcija investitora i različitih interesnih skupina?
To je bila jedna od najtežih i najvažnijih odluka u novijoj povijesti Makarske. Proces je trajao više od dvije i pol godine, iako su se radile samo tekstualne izmjene. Bilo je snažnih opstrukcija, od lokalnih spinova i pritisaka, do odugovlačenja na županijskoj i državnoj razini. Sve to je omogućilo izdavanje dodatnih dozvola po starim pravilima. Interesi su bili veliki. Pritisci su postojali. Pokušaji uvjeravanja su postojali. Ali ostali smo dosljedni. Jer pitanje je bilo jednostavno: želimo li Makarsku kao grad za život ili kao investicijsku platformu za špekulativni kapital? Odluka o ukidanju višestambene gradnje bila je povijesna i vjerujem da će se s vremenom pokazati kao prekretnica.
Cijene, turizam i mali iznajmljivači
Ova godina započela je valom poskupljenja. Pisali smo o rastu cijena na više razina. Kako to komentirate, posebno u kontekstu turizma?
Poskupljenja nikada nisu jednostavna i uvijek su udar na standard građana u određenoj mjeri. Toga sam potpuno svjestan. Sve odluke koje smo donijeli, donijeli smo uz jasna i javno iznesena obrazloženja, i prije svega jer su bile nužne. Primjerice, komunalna naknada u Makarskoj je godinama bila među najnižima u državi. Gradovi u našem neposrednom okruženju imali su višestruko veće iznose. Zaustavili smo prekomjernu gradnju što je bilo u interesu grada i samih građana, ali samim time je pao i prihod od komunalnog doprinosa, stoga je bilo nužno dio tog manjka nadomjestiti kroz komunalnu naknadu To je novac koji je ujedno i namjenski prihod i izvor budućih investicija u infrastrukturu, te će se svakako vratiti građanima u drugom obliku.
Što se tiče otpada, to je problem koji nas prati više od deset godina i za koji kontinuirano apeliram na sve više instance koje mogu pomoći u rješavanju problema. Grad nema vlastito odlagalište jer županija nije realizirala centar za gospodarenje otpadom. Sustav gospodarenja otpadom funkcionira po principu „top-down“ – država postavlja strategiju, županija provodi, a grad je na kraju lanca. Ključno je pitanje ima li država snage i kapaciteta presjeći različite interese i donijeti hrabre odluke i rješenja, jer otpad je ozbiljan biznis i nekima ovakvo stanje odgovara. Nažalost, taj nered u sustavu na kraju moraju plaćati građani kroz povećanje cijene usluge jer grad drugog instrumenta na raspolaganju nema.
Kada je riječ o paušalu za iznajmljivače, i tu smo odluku jasno obrazložili. Uveli smo dvije osnovne zone - centar grada, gdje je infrastruktura i komunalna opremljenost viša, te ostatak grada izvan centra. Logično je da se u opremljenijem dijelu grada plaća više. A posebno smo uveli maksimalan paušal, tzv. penalizacijsku zonu, za apartmane u stambenim zgradama. Time jasno pokazujemo da se borimo protiv špekulantskog kapitala i nekontrolirane apartmanizacije, kao i protiv česte zloupotrebe pojma „iznajmljivač u domaćinstvu“. Naš je cilj zaštititi stanovanje i kvalitetu života u gradu, s čime se stanovnici direktno pogođeni tom lošom praksom itekako slažu.
U javnosti se često može čuti teza da država ovakvom politikom želi potisnuti male iznajmljivače i otvoriti prostor hotelima i velikim investitorima. Kako vi gledate na to?
Prije svega, mali iznajmljivači su temelj makarskog turizma i njih moramo poštivati i čuvati. Većina naših smještajnih kapaciteta upravo je u obiteljskom smještaju i to je činjenica koju svaka ozbiljna politika mora uvažavati. Kod donošenja Zakona o turizmu dali smo Ministarstvu dobronamjerne i argumentirane prijedloge kojima smo htjeli jasno odvojiti upravo te iznajmljivače, od onih koji izgrade apartmane i onda drže zgrade praznima na komunalni teret cijelom gradu. Nažalost, najvažniji dio tih primjedbi nije prihvaćen. Upozoravali smo na problem koji danas jasno vidimo da je gotovo nemoguće razlikovati pravog malog, obiteljskog iznajmljivača od investitora koji u stambenoj zgradi ima više stanova i bavi se kratkoročnim najmom. To su dva potpuno različita modela, a zakon ih tretira jednako. I tu nastaje problem percepcije i nepovjerenja. Realno je očekivati da će se iznajmljivanje u stambenim zgradama nastaviti, dok novi porezni instrumenti poput porez na imovinu, imaju potencijal djelovati destimulirajuće na model kratkoročnog špekulativnog najma. Međutim, to kod nas nije slučaj i mislim da je vlada propustila priliku snažnije djelovati tim porezom.
Što se tiče hotela, podržavam one investitore koji imaju društvenu dimenziju, koji razvijaju proizvod u skladu s destinacijom i razmišljaju dugoročno. To nisu suprotnosti malim iznajmljivačima, to su različiti segmenti istog tržišta, ako su pravilno postavljeni. Mislim da pred malim iznajmljivačima dolazi nešto teže razdoblje prilagodbe. Turističko tržište postaje zahtjevnije, konkurencija je sve veća i više neće biti dovoljno samo imati sobu ili apartman. Trebat će jačati kompetencije, možda se i međusobno povezivati ili udruživati, profilirati se prema određenim segmentima gostiju i razvijati specifičnu, prepoznatljivu ponudu. U tom procesu Turistička zajednica je na raspolaganju malim iznajmljivačima i imat će savjetodavnu i edukativnu ulogu, kroz seminare, radionice i stručnu podršku. Ali najveći dio posla ipak će biti na samim iznajmljivačima. Naš je cilj vrlo jasan: zaštititi obiteljski smještaj kao vrijednost, ali istovremeno uvesti red i jasno razdvojiti domaćina od špekulanta. To je jedini način da dugoročno očuvamo i kvalitetu života u gradu i konkurentnost naše destinacije.
Projekt Lokale u kale, koji je krenuo iz Makarske, danas kopiraju i druge sredine. Kako vidite ulogu malih poduzetnika u gradu i što Grad planira za njih u budućnosti?
Malo poduzetništvo je u svakoj zdravoj ekonomiji generator razvoja, zapošljavanja i otpornosti sustava. Posebno kada govorimo o obiteljskim poslovima koji se prenose s generacije na generaciju. Tu se stvara stabilnost i dugoročna vrijednost. Hrvatska je, realno gledano, još uvijek u razvoju poduzetničke kulture. Dugo smo živjeli u planskom gospodarstvu i to je ostavilo posljedice. Privatizacija, loši zakoni i sporo pravosuđe često su slali pogrešne poruke, pa je umjesto zdrave konkurencije dolazilo do negativne selekcije i tzv. ortačkog kapitalizma.
U Makarskoj je situacija specifična. Turizam je istovremeno naša najveća prednost, ali i potencijalna opasnost. Omogućio je dodatni prihod mnogim kućanstvima, ali je kod dijela ljudi stvorio dojam da je dovoljno „sudjelovati“ u turizmu bez ozbiljnog ulaganja u znanje, inovaciju ili razvoj. Jer ako se dodatni prihod ne ulaže u unapređenje poslovanja, nove vještine i dugoročnu konkurentnost, već ostaje na razini potrošnje, dolazi do uljuljkavanja. A uljuljkavanje dugoročno vodi stagnaciji, ne samo gospodarskoj, nego i mentalnoj. Vjerujem da s novim generacijama dolazi i promjena tog mentalnog sklopa, odnosno razumijevanje da nema brzog bogaćenja i da iza svakog ozbiljnog uspjeha stoji rad, znanje i prilagodba tržištu. Tek tada, malo poduzetništvo može imati ulogu kakvu zaslužuje.
Projekt „Lokale u kale“ upravo je pokušaj da potaknemo takav razvoj. Da u staroj gradskoj jezgri potičemo autentične obrte, specifične proizvode i sadržaje koji grade identitet grada. Program ćemo i dalje prilagođavati onome što želimo vidjeti u jezgri, a to su kvalitetu, održivost i prepoznatljivost. Naš cilj nije trajna ovisnost o poticajima. Cilj je dati početni „push“, podršku u ranoj fazi, a onda da poduzetnici samostalno i održivo rastu. Kada dođemo do toga da poticaji više nisu nužni, jer su kompetencije dovoljno razvijene, tada ćemo znati da smo uspjeli. Naravno, pratit ćemo i pozitivne primjere drugih destinacija koje su nam dobar benchmark, ali razvoj Makarske mora imati vlastiti smjer i vlastitu mjeru.
Politika, pritisci i svakodnevni život
Kako se nosite s političkim pritiscima, bilo da dolaze iz županije, od investitora ili iz stranačkih krugova? Gdje završava lokalni interes, a gdje počinje politika?
Mislim da je ključno razlikovati politiku od politikanstva. Max Weber je to davno definirao, kada je napisao da postoje oni koji žive za politiku i oni koji žive od politike. Prvi u politiku ulaze jer žele upravljati javnim dobrima i preuzeti odgovornost. Drugi je koriste kao sredstvo za osobni ili uski stranački interes. Za mene je politika, u svojoj suštini, plemenita vještina upravljanja. To znači da privatni interes stavljate po strani i opredjeljujete se za javno dobro, čak i onda kada to nije lako ili politički oportuno.
Mi smo naš smjer definirali kroz četiri stupa razvoja grada (u ovom mandatu dodajemo i peti), te kroz 16 operativnih obećanja. To znači da ne reagiramo stihijski, nego strateški i holistički. Kada imate jasan program i jasan cilj, onda je puno lakše nositi se s pritiscima, jer znate što branite. Naravno da pritisci postoje. I od investitora, i s viših razina vlasti, i ponekad iz vlastitih političkih krugova. Ali granica je vrlo jasna, tamo gdje prestaje javni interes, prestaje i moja spremnost na kompromis. Nažalost, politikanstvo je u našim sredinama često prevladavalo. Nadam se da su nedavni lokalni izbori pokazali određenu prekretnicu, da su građani prepoznali kako ideologija na lokalnoj razini ima vrlo ograničen domet. Nije presudno jeste li SDP ili HDZ. Presudno je kakva rješenja nudite i jeste li sposobni okupiti tim koji ta rješenja može provesti u djelo. Građanska svijest sazrijeva i vjerujem da smo došli do točke u kojoj svatko tko pretendira voditi grad, mora ponuditi ozbiljan program i dokazati da ga može realizirati. U suprotnom, kao društvo stagniramo. Za mene je lokalni interes vrlo jednostavno procijeniti. Osnovni kriterij je hoće li odluka dugoročno unaprijediti kvalitetu života građana. Ako je odgovor potvrdan, idem tim putem, bez obzira na političku cijenu.
Važno pitanje koje se tiče mladih i zabave. Nekada je Makarska zimi imala dva, a pojedinih godina i tri noćna kluba. Danas mladi gotovo da nemaju gdje izaći i zabavu traže u susjednoj Hercegovini. Može li Grad nešto učiniti kako bi potaknuo investitore da otvore barem jedan klub koji bi radio vikendom?
Jako dobro se sjećam tog vremena. Mi smo izlazili od srijede do subote - Gaudeamus, kasnije Art Cafe, Opera, Grota, Pjer, Forum, Funky, Fontana, itd. To su bila drugačija vremena. Nije bilo mobitela, društvenih mreža i aplikacija. Ljudi su se više spontano družili vani. Ali isto tako, ne sjećam se da je Grad tada financirao bilo koji od tih klubova. Sve su to bile privatne inicijative i, očito, tržišno održive priče. I tu dolazimo do suštine. Za ovakve sadržaje mora postojati privatna poduzetnička inicijativa. Grad može stvoriti okvir, urediti prostor, pojednostaviti procedure, ali ne može umjetno stvoriti potražnju. Također mislim da inicijativa mora doći i od mladih. Ako Grad sam krene otvarati ili financirati prostor bez jasne podrške i konkretne ideje mladih ljudi, lako se može dogoditi da promašimo koncept i dobijemo objekt koji zjapi prazan. To bi bio bačen javni novac.
Dobar primjer pamtim iz studentskih dana. Došli smo s konkretnim prijedlogom i ugovorom za najam prostora u Zagrebu, obratili se tadašnjem gradonačelniku i Grad je prihvatio inicijativu. Godinama je Makarska financirala prostor, koji je služio kao zavičajni klub studenata Makarskog primorja. Tamo su se organizirala kulturna i zabavna događanja i mnogi se toga danas sjećaju s veseljem. To pokazuje da Grad može biti partner kada postoji jasna, organizirana i održiva inicijativa. Dakle, otvoreni smo za razgovor. Ako postoji ozbiljan interes investitora ili inicijativa mladih s konkretnim modelom, Grad će sigurno biti konstruktivan sugovornik. Ali dugoročno održiv klub može opstati samo ako iza njega stoji realna potreba i tržišna logika – a ne politička odluka.
I za kraj, pitanje koje se često čuje u gradu. Što je s Grottom?
Prije svega, moramo znati da se Grotta nalazi na pomorskom dobru i pod jurisdikcijom je Splitsko-dalmatinske županije. U prethodnom razdoblju dodijeljena je koncesija za akvarij i suvenirnicu, ali taj projekt nažalost nije realiziran. Kasnije su postojali pokušaji da se postojeća koncesija izmijeni i pretvori u ugostiteljski objekt i to mimo standardne zakonske procedure. U tom trenutku Županija je zauzela jasan stav, i to jedini moguć, da se takva prenamjena ne može provesti bez nove zakonske procedure. Danas, nažalost, taj prostor izgleda zapušteno i neprimjereno jednoj turističkoj destinaciji poput Makarske. Osim estetskog problema, riječ je i o sigurnosnom pitanju. Istovremeno, Grotta ima i svoju neformalnu dimenziju, ljeti je mladost koristi za skakanje s litica, što je postalo svojevrsna atrakcija. No to ne može biti dugoročno rješenje za prostor takve vrijednosti. Potrebno je zakonito i održivo rješenje koje neće biti improvizacija niti pogodovanje pojedincima, nego dugoročno uređenje u interesu grada.