Legendarnog hrvatskog hajduka Andriju Šimića, poznatog kao kralj gorskih klanaca i hercegovački Robin Hood, uhitila je austro-ugarska vojska 14. siječnja 1871. godine u Runovićima, u zaleđu Biokova. Uhićen je dok je spavao u kući obitelji Ante Garca, koja ga je izdala zbog visoke novčane nagrade.
Prema narodnoj predaji, Šimić je tada izgovorio kletvu: „Moje noge nad vašim glavama bile.” Uskoro su uhvaćeni i preostali članovi njegove hajdučke družine u zaseoku Prodani, kod Zagvozda.
Andrija Šimić rođen je 22. studenoga 1833. godine u Alagovcu, nedaleko od Gruda, u siromašnoj obitelji. Kao dječak deset je godina radio teške poslove kod age Tikvine u Mostaru. U hajduke se odmetnuo nakon što su osmanski poreznici opljačkali njegova oca, a kadija kojem se obratio nije htio intervenirati, već je gotovo i njega dao uhititi.
U hajdučkom životu Šimić je napadao osmanske karavane, trgovce i kiridžije, ponajviše na potezu Imotski–Vrlika, ali je djelovao i šire, od Kupresa i Glamoča do Mostara, Sarajeva i Travnika. Na planini Kamešnici i danas je poznata Šimića pećina, koja se veže uz njegovo ime.
Iako je pljačkao i na teritoriju Austro-Ugarske, što je izazvalo dodatni pritisak vlasti, u narodu je ostao zapamćen po tome što je pomagao siromašnima. Prema predaji, otkupljivao je osmansku zemlju za mještane Vinjana, gradio im kuće te im darovao konje i krave, zbog čega je stekao reputaciju narodnog junaka u Zagori i Hercegovini.
Austro-ugarske vlasti osudile su Andriju Šimića i njegovu družinu, ukupno 25 hajduka, 31. kolovoza 1872. godine na dugogodišnje zatvorske kazne. Teretilo ih se za 86 kaznenih djela, uključujući pljačke, razbojstva, iznude i ranjavanja, uglavnom na području Imotskoga i Sinja. Suđenje je održano u Splitu i ostalo je zapamćeno kao prva sudska rasprava u Dalmaciji vođena na hrvatskom jeziku.
Šimić je osuđen na doživotnu robiju te je više od 30 godina proveo u zatvoru u Kopru. Pomilovan je početkom 1901. godine, a u prosincu iste godine brodom je stigao u Split, gdje mu je na Rivi priređen veličanstven doček. U selima je do kraja života dočekivan kao živa legenda, pričajući priče o hajdučkom vremenu.
Preminuo je 1905. godine, a pokopan je u Runovićima. Po kazivanjima suvremenika, i u starosti je zadržao iznimnu tjelesnu snagu, a o njemu su se još desetljećima nakon smrti prepričavale priče koje su ga učvrstile kao jednu od najsnažnijih figura narodnog otpora u ovom dijelu Dalmacije i Hercegovine.